António Guterres

Izvor: Wikipedija
António Guterres
António Guterres

9. Glavni tajnik Ujedinjenih Naroda
trenutačno
u službi od
1. siječnja 2017.
Prethodnik Ban Ki-mun
114. predsjednik vlade Portugala
trajanje službe
28. listopada 1995. – 6. travnja 2002.
Prethodnik  Aníbal Cavaco Silva
Nasljednik José Manuel Barroso
Rođenje 30. travnja 1949.

António Manuel de Oliveira Guterres, (Lisabon, 30. travnja 1949.), portugalski je političar. 2017. godine je postao deveti Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, naslijedivši Ban ki-muna. Član je Portugalske socijalističke stranke, te je bio premijer Portugala od 1995. do 2002. godine.

Guterres se školovao za inženjera na Visokoj tehničkoj školi u Lisabonu.[1] Obnašao je dužnost lektora iz elektrotehnike od 1971. na sveučilištu, a sljedeće godine postaje član Socijalističke stranke Portugala (Partido Socialista). Tijekom Revolucije karanfila 25. travnja 1974. bio je aktivan socijalist. U početku njegov katolički angažman je primljen s nepovjerenjem, ali vremenom obnašao je nekoliko vodećih dužnosti. Vođa stranke postaje 1992., i vodio je opoziciju protiv Aníbala Silve. Na izborima 1995. postaje premijer i stječe popularnost zbog svog diplomatskog imidža. U vezi portugalskog presjedavanja Predsjedništvom vijeća Europe, prvu polovinu 2000. godine, Guterres je upravljao radom Europskog vijeća.

Nakon gubitka izbora 2002., odlazi s mjesta vođe stranke, koje preuzima Eduardo Ferro Rodrigues. Suparnička stranka desnog centra Partido Social Democrata (PSD) pobjeđuje i José Manuel Durão Barroso ga nasljeđuje na premijerskoj dužnosti. Guterres je 1999. zamijenio Pierra Mauroya na predsjedničkom mjestu Socijalističke Internacionale, a 2005., na toj dužnosti ga nasljeđuje George Andreas Papandreou. U svibnju 2005. imenovan je Visokim povjerenikom za izbjeglice (UNHCR), koju dužnost je obašao do kraja 2015. godine.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi António Guterres