Chioggia
| Chioggia | |
|---|---|
 |
 
|
| Regija: | Veneto |
| Pokrajina: | Venecija (VE) |
| Koordinate: | 45°12′N 12°19′E / 45.200°N 12.317°E |
| Visina: | 0 m |
| Površina: | 185 km2 |
| Stanovništvo: | 50.844 (2008.) |
| Gustoća stanovništva: | 274.8 stan./km2 |
| Poštanski broj: | 30015, 30019, 30010 |
| Pozivni broj: | 041 |
| Svetac zaštitnik: | sv. Felice i sv. Fortunato |
  Chioggia Chioggia na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | www.chioggia.org |
Chioggia (venecijanski: Cióxa, latinski: Clodia) je ribarski gradić pored Venecije (oko 25 - 50 km), u Venetu. Grad se smjestio se nalazi na južnom ulazu u Venecijansku lagunu na malom istoimenom otoku, i većem Sottomarina, preko kojeg je spojen s kopnom.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Chioggia i Sottomarina nisu bile poznate u antici, iako Plinije usput spominje Chioggiu kao Clodiu. Ime grada se mijenjalo, ovisno o povijesnom razdoblju, tako se zvao: Clodia, Cluza, Clugia, Chiozza i Chioggia.[1] Jedan od najstarijih dokumenata u kojem se navodi ime Chioggia datira iz 6. st., tada je bila grad u sastavu Bizanta. Chioggiu je sravnio sa zemljom kralj Pippin iz Italije u 9. stoljeću.
Potom je grad obnovljen kao naselje solana. U srednjem vijeku postojala su dvije Clugie; Clugia major (Velika Clugia) i Clugia minor (Mala Clugia) pješčana barijera oko 600 m dalje u Jadranskom moru.
Kao slobodni grad i sjedište biskupije Chioggia je od 1110. godine igrala značajnu ulogu u tzv Ratu za Chioggiu između Venecije i Genove. Grad je isprva 1378. godine, osvojila Genova, pa potom u lipnju 1380. godine Venecija. Od tada je Chioggia u sastavu Mletačke republike.
Gradske znameniti[uredi | uredi kôd]
Chioggia je Venecija u minijaturi, sa svega par kanala od kojih je najveći kanal Vena, i malim uskim uličicama (kaletama, lokalno zvanim calli). Chioggia ima nekoliko srednjovjekovnim crkava, koje su sve temeljno rekonstruirane u 16 - 17. stoljeću za najvećeg prosperiteta grada.
Crkva Svete Marije, izgrađena je u 11. stoljeću, od 1110. je katedralna crkva grada, temeljno je preuređena u duhu baroka, 1623. godine prema nacrtimaarhitekta Baldassarea Longhene.
Crkva sv. Andrije (iz 18. stoljeća) ima zvonik iz 11 -12. stoljeću, to je jedan od najstarijih osmatračkih tornjeva na svijetu. U unutrašnjosti crkve nalazi se oltarna slika Raspeće Krista Jacopa Palme Starijeg.
Kultura[uredi | uredi kôd]
Sve do 19. st, žene iz Chioggie nosile su osebujni tip pregača koji se mogao toliko podići da je služio i kao veo. Chioggia je poznata po čipkarstvu, poput obližnjih otoka iz lagune Pellestrina i Burana.
Chioggia je poslužila kao idealna scenografija velikom venecijanskom komediografu Carlu Goldoniju za njegove Le baruffe chiozzotte, komedije u kojima su glavni likovi, glasni ribari iz Chioggie, sa svojim svađama i podbadanjima. ( baruffa = svađa, podbadanje, chiozzotte = deminutiv od Chioggia, dakle iz Chioggice).
- Chioggia je bila vrlo dragi motiv, značajnog hrvatskog slikara Emanuela Vidovića, koji je dio svoje mladosti i školovanja proveo u Chioggi.
Poznati sugrađani[uredi | uredi kôd]
- John Cabot, veliki engleski moreplovac i istraživač iz XV st.
- Rosalba Carriera,venecijanska slikarica, portretistica iz XVII- XVIII st.
- Gioseffo Zarlino, glazbenik i teoretičar i XVI st.
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Ribarstvo je od antike najznačajnija privredna grana u gradu. Ostale važne grane su tekstilna industrija, ciglane i čeličana u Sottomarini. Chioggia je i značajan turistički centar, sa svojih 60 hotela i 17 kampova.
- Chioggia je dobila ime po vrsti maslačka (radiča).