Dinjčić

Izvor: Wikipedija
Grb obitelji Dinjčića

Dinjčić,[1] Dinjičić[2] (Digncich),[3] bosanska plemićka obitelj.[1][4] Spominjani su na popisima vlastele i u Razgovoru ugodnom Andrije Kačića Miošića.[5]

Grb[uredi | uredi kôd]

Obiteljski je grb sadržavao motiv zmaja iznad kacige, kao krijesta.[3] Spomenuti su u Fojničkom grbovniku.[2]

Grb obitelji Dignicich (Dinjičić) na 59. stranici[6] fojničkog grbovnika pripada i obitelji Kovačević, što je vidljivo iz komentara.[7][8]

Posjedi[uredi | uredi kôd]

Obitelj je posjedovala zemlje i građevine ponajviše u Podrinju. Podrinjski je kraj tradicijski pod upravom Dinjčića od 1366. godine.[1] Posjedi su bili koncentrirani oko Srebrenice.[2]

Dinjčići su bili vlasnici sredjovjekovne utvrde Vratara, po kojoj je dobio ime cijeli srednjovjekovni okrug, koji je obuhvaćao župe Luku i Žepu (Gornja Bosna i Podrinje, tj. Osat). Ova je središnja utvrda bila sagrađena na prijelazu 13. u 14. stoljeće. U kasnom srednjem vijeku župom Vratarom vladali su Dinjčići te poslije njihov ogranak Kovačevići.[9]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Grgur Čevapović u Synopticus-memorialis Catalogus povezuje Dinjčiće s Jajcem (usporedi Prudentio Narentio: De regno Bosniae, Euzebije Fermendžin: Acta Bosnae, 560; Andrija Kačić Miošić: Razgovor ugodni..., 240)[5]

Od 1366. vladaju Podrinjem. Rodonačelnik je župan Dinica (1378.). Kroz 14. i prvu četvrtinu 15. stoljeća najčešće nose naslov župana. Nakon što su s povijesne pozornice nestali Zlatonosovići, Dinjčići usvajaju naslov vojvoda.[1] Važni u obrani Bosne od srpskih i osmanskih osvajanja.[1][2] Rodonačelnik je imao brata. Dinjičini sinovi su Dragiša, Kovač, Vladislav i Pavao. Kovačevi sinovi Petar i Tvrtko nazivaju se Kovačevićima. Poslije pogibije braće Kovačevića, dio se obitelji sklonio u Dubrovnik gdje ih izvori spominju 1464. godine.[5]

Poznati predstavnici[uredi | uredi kôd]

Spominju se u poveljama vladara srednjovjekovne bosanske države od 1399. do 1421. godine.[2] Kroz povijest dali su nekoliko poznatih predstavnika, među kojima se ističu:

  • Dinjica, župan, na povelji kralja Tvrtka I. (1378.)
  • Dragiša Dinjčić, sudionik ubojstva Pavla Radinovića na Parenoj Poljani 1415.;[1] spominje se kao knez od Podrinja uz kralja Stjepana Tomaša i Tvrtka II.[2]
  • Vladislav Dinjčić, spominje se uz kralja Tvrtka II.[2]
  • Kovač Dinjčić, spominje se 1442., uz vladara Ostoju. Vodio je 600 do 700 konjanika u obrani Bosne od osmanskih osvajanja. Rodonačelnik je obitelji Kovačevića.[2] Nosio naslov kneza i vojvode.[5]
  • Petar Kovačević (sred. 15. stoljeća), važan u obrani obiteljskih posjeda od presezanja srpskih despota na zemlje preko Drine[1] Tvrtkov brat. Nosio naslov vojvode. 1443. sudionik pohoda Sibinjanina Janka i Đurđa Brankovića s odredom od 700 konjanika protiv Osmanlija. 1455. poginuo kod Srebrenice u borbi protiv despotove vojske.[5]
  • Tvrtko Kovačević, vojvoda (u. 1463.). Posljednji je važni predstavnik ovih velikaša.[1] Poslije smrti brata Petra, ponio naslov vojvode.[5] Pogubili ga Osmanlije u osvajanjima Bosne.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i (ur. Antun Vujić) Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 250
  2. a b c d e f g h Dica ČelineArhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) Fojnički grbovnik, I. dio, pdf samostana Duha Svetoga - samostan.ba, str. 27 (pristupljeno 3. svibnja 2016.)
  3. a b Hrvatska znanstvena bibliografija, Pregled bibliografske jedinice broj: 423051 Ivan Mirnik: Zmajski red u hrvatskoj i ugarskoj heraldici. , Grb i zastava (1846-3827) 3 (2009), 5; 1-7 (pristupljeno 3. svibnja 2016.)
  4. Dinjičići | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 26. veljače 2021.
  5. a b c d e f (srp.)Google Knjige Srđan Rudić: Властела Илирског грбовника: The Nobility of the Illyric Coat of Arms, Vlastela ilirskog grbovnika, Istorijski institut Beograd, 2006., str. 136 (pristupljeno 3. svibnja 2016.)
  6. "danica+ilirska" Google Knjige Danica ilirska, 18. lipnja 1842, br. 25. Starodavnosti bosanske. Skupio J. F. Jukić Banjalučanin 1842. (pristupljeno 3. svibnja 2016.)
  7. Fojnički grbovnikArhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2016. (Wayback Machine), Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici, Piše: Fra Franjo Miletić, Fojnica, siječanj 2012. godine. (pristupljeno 3. svibnja 2016.)
  8. Fojnički grbovnikArhivirana inačica izvorne stranice od 9. svibnja 2016. (Wayback Machine), uvodni tekst fra Franje Miletića, Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici, Fojnica 2012., ISBN 978-9958-545-00-9, str. 7
  9. (ur. Edib Đozić), Monumenta Srebrenica, Research, documents, testimonials, Book 3Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. lipnja 2016. (Wayback Machine) Srebrenica Through Centuries Past, Public Institution for Protection and Usage of Cultural-historical and Natural Heritage of the Tuzla Canton, Tuzla – Srebrenica 2014., ISSN 2233-162X, str. 48. (eng.)