Ekstrakcija
Ekstrakcija je ravnotežno odvajanje jedne sastavnice ili više njih iz krute ili kapljevite smjese (ishodišna smjesa), s pomoću drugoga otapala (ekstraktant), koje se s otapalom ishodišne smjese ne miješa ili se ograničeno miješa, a ostale sastavnice nisu topljive ili su manje topljive u njemu. Intenzivnim miješanjem ishodišne smjese i drugoga otapala preko što veće razdjelne površine i što dulje vrijeme, te uzastopnim ponavljanjem postupka s manjim količinama drugoga otapala, pospješuje se otapanje i povećava količina ključne sastavnice u otapalu. Ekstrakcijom se ne dobiva čista sastavnica, nego dvije nove smjese, tj. otopina iz koje se sastavnica odvaja (rafinat) i otopina obogaćena sastavnicom koja se odvaja (ekstrakt).
Iz njih je lakše izdvojiti ključnu sastavnicu nekim drugim postupkom (npr. rektifikacijom), nego iz ishodišne smjese. Primjenjuje se u laboratorijima i u industriji, najviše u hidrometalurgiji, nuklearnoj tehnologiji, viotehnologiji, zaštiti okoliša i dr. Provodi se u ekstraktorima te u kolonama s punilima ili rotacijskim elementima. Postupak može biti kontinuiran ili diskontinuiran, a ovisno o kretanju ishodišne smjese i otapala, istosmjeran ili protusmjeran.
Izvor[uredi | uredi kôd]
- Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 174.
Ekstakcija- je metoda koja se koristi u kemijskoj analizi i temelji se na razdiobi tvari dvaju otapala koji se ne miješaju - uspjeh metode ovisi o topljivosti tvari u različitim otapalima. Pripravi uzorka u otapalu, uspostavimo maksimalnu topljivost između dviju faza, zatim dodamo nemiješajuće otapalo da dobijemo dvofazni sustav. Pomiješamo i faze se razdvoje. Dvofazni suastav se sastoji od dviju faza: jedna je vodena, a druga je organska. Organske faze najčešće su benzen,kloroform,toluen (ne koriste se metanol,etanol,aceton jer se miješaju s vodom).Na učinkovitost ekstrakcij utječe razdioba analita između tih dviju faza. Višestruka ekstrakcija je učinkovitija od jednostruke ekstrakcije. Najčešće se rabi ekstrakcija metalnih iona iz vodene otopine u organsko otapalo. Loša strana ovog postupka je što se kao organsko otapalo najčešće koriste tvari koje su otrovne pa je prije ekstrakcije potrebno educirati analitičare kako rukovati njima.