Evolucijska psihologija

Izvor: Wikipedija

Evolucijska psihologija (EP) pristup je u društvenim i prirodnim znanostima koja proučava psihološke crte poput pamćenja, percepcije i jezika iz moderne evolucijske perspektive. Pokušava identificirati koje su čovječje psihološke crte evoluirane adaptacije – tj. funkcionalni produkti prirodne selekcije ili spolne selekcije. Adaptacionističko razmišljanje o fiziološkim mehanizmima poput srca, pluća i imunosnog sustava uobičajeno je u evolucijskoj biologiji. Neki evolucijski psiholozi primjenjuju isto razmišljanje u psihologiji tvrdeći da um ima modularnu strukturu sličnu onoj tjelesnoj, a različite modularne adaptacije služe različitim funkcijama. Evolucijski psiholozi tvrde da je velik dio čovječjeg ponašanja proizvod psiholoških adaptacija koje su evoluirale radi rješavanja rekurentnih problema u okolišima čovjekovih predaka.[1]

Adaptacionistički se pristup postojano povećava kao utjecaj u općem polju psihologije.[2]

Evolucijski psiholozi predlažu da EP nije samo subdisciplina psihologije, već da evolucijska teorija može pružiti osnivački, metateorijski radni okvir koji integrira čitavo polje psihologije na isti način kao što čini u biologiji.[3][4]

Evolucijski psiholozi drže da su ponašanja ili crte koje se javljaju univerzalno u svim kulturama dobri kandidati za evolucijske adaptacije[2] uključujući sposobnosti zaključivanja o tuđim emocijama, razlikovanja rodbine od nerodbine, identificiranja i preferiranja zdravijih partnera i suradnje s drugima.[nedostaje izvor] Dosad su izvijestili o uspješnim testovima teorijskih predviđanja povezanih s temama poput infanticida, inteligencije, bračnih uzoraka, promiskuiteta, percepcije ljepote, cijene nevjeste i roditeljske investicije.[5]

Teorije i pronalasci EP-a imaju primjene u mnogim poljima uključujući ekonomiju, okoliš, zdravlje, pravo, menadžment, psihijatriju, politiku i književnost.[6][7]

Kontroverzije o EP-u uključuju pitanja o provjerljivosti, kognitivnim i evolucijskim pretpostavkama (poput modularna funkcioniranja mozga i velike nesigurnosti o ancestralnom okolišu), važnosti negenskih i neadaptivnih objašnjenja, pa i politička i etička pitanja zbog interpretacija rezultata istraživanja.[8]

Više informacija[uredi | uredi kôd]

Psihologija
Područja
Kognitivna
Razvojna
Klinička
Socijalna
Primijenjena
Pristupi
Bihevioralni
Biološki
Kognitivni
Evolucijski
Humanistički
Psihodinamički
Transpersonalni

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Confer et al. 2010; Buss, 2005; Durrant & Ellis, 2003; Pinker, 2002; Tooby & Cosmides, 2005
  2. a b Schacter et al. 2007, str. 26–27
  3. Duntley i Buss 2008
  4. Carmen, R. A., et al. (2013). Evolution Integrated Across All Islands of the Human Behavioral Archipelago: All Psychology as Evolutionary Psychology. EvoS Journal: The Journal of the Evolutionary Studies Consortium, 5, pp. 108–26. ISSN 1944-1932 PDF
  5. "Despite this difficulty, there have been many careful and informative studies of human social behavior from an evolutionary perspective. Infanticide, intelligence, marriage patterns, promiscuity, perception of beauty, bride price, altruism, and the allocation of parental care have all been explored by testing predictions derived from the idea that conscious and unconscious behaviours have evolved to maximize inclusive fitness. The findings have been impressive." "social behaviour, animal." Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica, 2011. Web. 23. siječnja 2011. [1].
  6. The Oxford Handbook of Evolutionary Psychology, Edited by Robin Dunbar and Louise Barret, Oxford University Press, 2007
  7. The Handbook of Evolutionary Psychology, edited by David M. Buss, John Wiley & Sons, Inc., 2005
  8. Rose, Hilary. 2000. Alas, Poor Darwin : Arguments Against Evolutionary Psychology. Harmony; 1 Amer ed edition (10. listopada 2000.). ISBN 0-609-60513-5

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]