Fridrik II. Celjski

Fridrik II. Celjski (njem. Friedrich II Graf von Cilli) (?, oko 1377. – ?, 9. lipnja 1454.), austrijski i hrvatsko-ugarski velikaš, ban čitave Slavonije iz obitelji grofova Celjskih. Sin je Hermana II. i Ane Schaunberške.

Godine 1405. oženio se Elizabetom, kćerkom kneza Stjepana I. Frankapana, koja je kao miraz od oca dobila polovinu otoka Krka, gradove Trsat, Bakar i Bribir u Vinodolu, a Fridrikov otac Herman II. darovao je mladom paru na uživanje Steničnjak, Samobor u Slavoniji te Krško, Kostanjevicu, Mehovo i Novo Mesto u Dolenjskoj. Nakon smrti kneginje Elizabete, za čiju je smrt osumnjičen, Fridrik je bio prisiljen odreći se svih frankapanskih posjeda.^[1] Godine 1424. trebao mu je suditi danski kralj Erik VII., na molbu kralja Žigmunda, zbog smrti supruge, ali presuda nije bila donesena. Poslije vjenčanja s novom suprugom, Veronike Desinić, sumnje u ubojstvo Elizabete su se povećale te je Fridrik po u nemilost oca Hermana II. koji ga je dao zatvoriti u Ojstricu, a zatim ga je dao zatočiti u Gornjem Celju, nakon čega je dao pogubiti Veroniku. Fridrik II. se ponovno pojavljuje u javnosti 1426. godine, a tri godine kasnije dobio je od kralja Kritpu u Slavoniji.

Godine 1436. kralj Žigmund je proglasio Fridrika II. i njegova sina Ulrika II. nasljednim knezovima Svetog Rimskog Carstva. Kralj Albert II. potvrdio mu je 17. kolovoza 1443. nasljedni naslov kneza, nakon čega Celjski sklapaju s Habsburgovcima međusobni ugovor o nasljeđivanju. Godine 1445. postao je, zajedno sa sinom Ulrikom II., ban cijele Slavonije čime osnažuje svoju moć u Slavoniji i Ugarskoj, zbog čega je došao u sukob s članovima velikaške obitelji Hunjadi, koji su spriječili put Celjskih prema bosanskoj kraljevskoj kruni.^[1]