Grčka vatra

Izvor: Wikipedija
Prikaz korištenja Grčke vatre

Grčka vatra upaljiva masa (sumpor, smola, kučine, živo vapno, zemno ulje), koja se od davnine upotrebljavala na Istoku kao ratno sredstvo za izazivanje požara na neprijateljskim brodovima, utvrdama i gradovima.[1] Jedno je od prvih poznatih kemijskih oružja u povijesti, koristili su ju ratnici Bizanta.

Korištena je u pomorskim bitkama, i bila djelotvorna jer je gorila i na vodi. Pomoću tog oružja Bizant je izvojevao brojne vojne pobjede. Točan sastav je bio strogo čuvana tajna.

Postoje različite verzije o sastojcima: Nafta ili asfalt činili su u svim verzijama osnovu. Te tvari u blizini Crnog mora izlaze na zemaljsku površinu. Daljni sastojci su drva, smola, sumpor i gašeno vapno. Grčka vatra se mogla izbacivati i rukom, a spremala se u keramičke, staklene ili metalne posude (spremnike).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Proleksis enciklopedija (pristupljeno 28.6.2013.)
Nedovršeni članak Grčka vatra koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.