Heinrich Lenz

Izvor: Wikipedija
Heinrich Lenz

Rođenje 12. veljače 1804.
Tartu, Estonija
Smrt 10. veljače 1865.
Rim, Italija
Državljanstvo Rus
Polje Elektromagnetizam
Institucija Sveučilište u Sankt Peterburgu
Poznat po Lenzovo pravilo
Portal o životopisima

Heinrich Lenz (rusizirano: Emilij Hristijanovič Lenc ili Эмилий Христианович Ленц) ili punim imenom Heinrich Friedrich Emil Lenz (Dorpat, danas Tartu, 12. veljače 1804. – Rim, 10. veljače 1865.), ruski fizičar njemačkoga podrijetla rođen u Estoniji. Bio je profesor fizike i matematike na Sveučilištu u Sankt Peterburgu (1834. – 1865). Otkrio zakonitost (1833.) koja se danas naziva Lenzovo pravilo. Neovisno i gotovo istodobno (1842.) kada i James Prescott Joule, utvrdio je kolika količina topline nastaje prilikom prolaska električne struje kroz električni vodič. Bavio se i fizičkim zemljopisom; prvi je upozorio na sekularne oscilacije (mala odstupanja do kojih dolazi u dugom razdoblju; lat. saeculum: stoljeće) Kaspijskoga jezera. Član Peterburške akademije znanosti od 1834.[1]

Lenzovo pravilo[uredi | uredi kôd]

Lenzovo pravilo je pravilo prema kojemu je smjer induciranoga električnoga napona i njime pokrenute električne struje u strujnoj petlji kroz koju se mijenja magnetski tok uvijek takav da poništava promjenu magnetskoga toka kojim je napon induciran, tj. magnetski tok inducirane struje uvijek je suprotan izvornomu magnetskom toku.[2]

Lenzovo pravilo se naziva i Faraday-Lenzov zakon elektromagnetske indukcije ili ponekad samo Faradayev zakon indukcije, a to je osnovni zakon elektromagnetizma, dok jednakost vrijedi:

.

Inducirana elektromotorna sila (ε) u zatvorenoj konturi jednaka je negativnoj promjeni obuhvaćenog magnetskog toka (ΦB) kroz konturu u jedinici vremena (t).

Prikaz Faradayeve opreme sa željeznim prstenom. Ako dolazi do promjene magnetskog toka u zavojnici na lijevoj strani prstena, onda dolazi do inducirane električne struje na desnoj zavojnici. Lenzovo pravilo govori da je magnetski tok inducirane struje uvijek je suprotan izvornomu magnetskom toku.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Lenz, Heinrich Friedrich Emil, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. Lenzovo pravilo, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  3. Giancoli, Douglas C. 1998. Physics: Principles with Applications Fifth izdanje. str. 623–624