Houari Boumédienne

Izvor: Wikipedija
Houari Boumédienne
Houari Boumédienne

Portret predsjednika Alžira Houarija Boumédiènea

trajanje službe
10. prosinca 1976. – 27. prosinca 1978.
Prethodnik sam sebi kao predsjednik Revolucionarnog vijeća Alžira
Nasljednik Rabah Bitat
predsjednik Revolucionarnog vijeća Alžira
trajanje službe
1965. – 1976.
Nasljednik sam sebi kao predsjednik
Rođenje 23. kolovoza 1932. [1]
Smrt 27. prosinca 1978.

Houari Boumédienne bio je predsjednik Revolucionarnog vijeća Alžira od 1965. do 1976., a nakon toga drugi predsjednik Alžira do svoje iznenadne smrti 1978.

O životu Boumédiènnea zna se vrlo malo; osporava se čak i godina njegovog rođenja. Većina izvora navodi 1932.[2] i Héliopolis kao datum i mjesto njegovog rođenja, ali drugi kažu da je rođen u Guelmi 23. kolovoza 1927. ili u Clauzelu kraj Guelme 23. kolovoza 1927. ili 16. kolovoza 1925.

Godine 1978. njegovi su nastupi postajali sve rjeđi. Nakon što je 39 dana proveo u komi, umro je u Alžiru od rijetke bolesti krvi, Waldenströmove makroglobulinemije, nakon neuspješnog liječenja u Moskvi. Glasine o njegovom atentatu ili otrovanju povremeno su se pojavljivale u alžirskoj politici, posebno nakon što su još dvojica sudionika događaja iz Alžirskog sporazuma iz 1975. godine, šah i njegov ministar suda Asadollah Alam, također umrli od iste rijetke bolesti. Smrt Boumédiènea ostavila je vakuum moći u Alžiru koji se nije mogao lako popuniti; niz vojnih konklava na kraju se složio zaobići konkurentske lijeve i desne kandidate i odrediti najvišeg ranga vojnog časnika, pukovnika Chadlija Bendjedida, kao kompromisni odabir.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. https://www.washingtonpost.com/archive/local/1978/12/28/houari-boumediene-ideologue-and-pragmatist/9a4d7b8c-b241-4a9f-a691-94278062ce68/
  2. Smith, J. Y. 28. prosinca 1978. Houari Boumediene: Ideologue and Pragmatist. Washington Post (engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 29. lipnja 2022.
  3. New Leader - TIME. web.archive.org. 6. svibnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2013. Pristupljeno 29. lipnja 2022.