Imotski

Koordinate: 43°27′N 17°13′E / 43.45°N 17.22°E / 43.45; 17.22
Izvor: Wikipedija
Imotski

Zastava Imotskog
Država Hrvatska
Županija Splitsko-dalmatinska
GradonačelnikIvan Budalić[1] (HDZ)
Gradsko vijeće17 članova
– predsjednikPerica Tucak
NaseljaDonji Vinjani, Glavina Donja, Glavina Gornja, Gornji Vinjani, Imotski, Medvidovića Draga
Površina[2]58,5 km2
Površina središta3,3 km2
Visina406 mnm
Koordinate43°27′N 17°13′E / 43.45°N 17.22°E / 43.45; 17.22
Stanovništvo[3] (2021.)
Ukupno9 153
– gustoća156 st./km2
Urbano4 008
– gustoća2774 st./km2
Svetac zaštitnikSveti Franjo Asiški
Gospa od Anđela
Poštanski broj21260
Pozivni broj(0)21
AutooznakaIM
Stranicawww.imotski.hr

Zemljovid

Imotski na zemljovidu Hrvatske
Imotski
Imotski

Imotski na zemljovidu Hrvatske

Imotski je grad u južnoj Hrvatskoj, nedaleko granice s Bosnom i Hercegovinom. Administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Središte je Imotske krajine.

Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]

Imotska krajina smjestila se iza planine Biokovo, u dalmatinskom zaleđu na granici Hercegovine (turske Dalmacije ili Bekije) s (mletačkom) Dalmacijom. Zauzima prostor od oko 600 km2. Sa sjeveroistoka je omeđena bosanskohercegovačkom granicom, s juga Makarskim primorjem, a sa sjeverozapada sinjsko-omiškim prostorom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 260 metara (Imotsko polje) do 440 metara (grad Imotski).

Grad Imotski ima dva bisera prirode: Crveno i Modro jezero. Modro jezero ljeti postaje kupalište. Uređenim serpentinama kupači se spuštaju sve do jezera i plaže, dok Crvenom jezeru zbog prestrmih litica koje ga okružuju nije moguće pristupiti. Prostor Imotske krajine možemo podijeliti u tri prirodne cjeline: krško područje uz obod polja, te prostrane krške površine i uvale na širem prostoru – Imotsko polje, kao veliko tektonsko ulegnuće, te planinski masiv Biokovo.

Klima i vegetacija[uredi | uredi kôd]

Grad Imotski i Imotsko polje imaju izmijenjenu sredozemnu klimu, dok se Imotska krajina iznad 600 metara (Aržano, Kljenovac, Gornji Vinjani, Studenci itd.) nalazi u pojasu kontinentalne klime, ali je maritmni utjecaj još izražen pa je režim padalina submediteranski te zračenje mora i dalje ublažava temperature. Krajevi iznad 900 metara koji su rijetki na području Imotskog (planina Biokovo) imaju pretplaninsku i umjereno kontinentalnu klimu pa je i sami utjecaj jadranskog mora skoro zanemariv.

Imotski je ljeti jedan od najtoplijih gradova Hrvatske kada se najviše dnevne temperature mogu kretati i oko 40 °C. Najniža zabilježena temperatura u gradu Imotskom od početka službenih mjerenja je –12 °C.

S druge strane, u obližnjem Posušju te dijelovima Imotske krajine iznad 600 metara temperature se ponekad spuste i ispod –20 °C. Tako je npr. u Posušju tijekom zime 1999. godine zabilježena temperatura od –24 °C, stoga u Posušju, Studencima i Aržanu ima malo ili nimalo mediteranskih zimzelenih stabala kao u samom Imotskom.

Specifičnost mikroklime grada Imotskog jest da su noćne i jutarnje temperature značajno više od onih u okolici (osim za vrijeme puhanja jače bure), prije svega radi pozicije samog grada. Upravo iz tog razloga, u Imotskom nema jutarnjeg mraza (slane) za razliku od Imotskog polja te naselja u polju.

Česti su vjetrovi bura, te manje izraženo jugo.

Oborinski je ovaj kraj zbog orografije i reljefa jedan od najvlažnijih dijelova Dalmacije.

Od vegetacije ovdje rastu uglavnom šume hrasta medunca, bijelog graba te crnike.

Ima i čempresa, alepskog te dalmatinskog crnog bora.

Od raslinja prevladava submediteranska i makija – zimzelena šikara, a ima i dosta smilja.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Povijesno je Imotski središte starohrvatske župe Imote.

Turci su zauzeli Imotski 1493., a do 1498. godine u njihove ruke pali su utvrđeni gradovi: Proložac, Vrgorac, Zadvarje i sva veća mjesta ovih dviju krajina i Makarskog primorja.[4][5] Dana 2. kolovoza 1717., na dan Gospe od Anđela, Imotski je oslobođen od turske vlasti.[6][7] Posada tvrđave i sve muslimanske obitelji koje nisu htjele ostati pod mletačkom okupacijom, preko noći su pobjegli u Mostar, Trebinje i druga mjesta Hercegovine, a neke su odselile čak u Banja Luku u Bosni. Više muslimanskih obitelji iselilo je u Vitinu, Ljubuški, Mostar i druga mjesta Hercegovine. Iseljavanje muslimana iz Imotske krajine počelo je za vrijeme Kandijskog rata, a završeno je mletačkom okupacijom 1717. godine. Svi muslimani koji su nakon mletačke okupacije ostali na svojim ognjištima, bili su pokršteni.[8]

Po Požarevačkom miru, mletačkoj Dalmaciji je trebala pripasti cijela Imota/Imotsko polje, međutim prilikom utvrđivanja granica su Turci potplatili mletačkog mjernika, tako da je preko pola Imotskog polja ostalo u današnjoj BiH. Kraj oko Gruda, Posušja i Širokog Brijega tj. Zagorje, Vir, Gradac, Grude, Kočerin, Drinovci, Tihaljina, Tursko Aržano, Turska Vinica, Turske Ričice, Turski Cvitića most, Tursko Posušje i Turska Gorica sačinjava Općinu Imotski, nazvano Bekija (tur. ostatak). vidi: Imotska bekija.

U novijoj povijesti Imotski nije izravno bio poprište ratnih zbivanja, iako je dao mnoštvo dragovoljaca koji su branili hrvatsku domovinu, naročito u Domovinskom ratu.

Imotski
Imotski
 Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.
Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Skupljači i zapisivači narodne lirike imotskog kraja[uredi | uredi kôd]

Skupljači i zapisivači koji su zapisali usmenu narodnu liriku ovog kraja:[9]

Imotski stećci

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Gospodarstvo Imotske krajine već dugi niz godina nije proizvodno orijentirano, posebice nakon propasti velikih pogona u društvenom vlasništvu koji su zapošljavali velik broj stanovnika (npr. Trimot/Pionirka, Imostroj/Bratstvo, Agrokoka itd.) te se oslanja iskljućivo na privatni sektor uslužnih djelatnosti trgovine i ugostiteljstva, te u novije vrijeme i turističkih djelatnosti. Značajan dio današnjeg posrnulog gospodarstva čine i građevinske firme i brojni obrti vezani za građevinsku struku, koji su svoj djelokrug rada proširili na daleko veće područje od same imotske krajine.

Od poljoprivrednih kultura uzgajaju se vinova loza krumpir, paprika, smokve i masline te pršut. Vinova loza kujundžuša je vodeća bijela sorta grožđa imotskog kraja.

Demografija[uredi | uredi kôd]

Popis 2021.[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva iz 2021. godine grad Imotski ima 1452 stanovnika manje nego 2011. godine, ukupno 9312 stanovnika.

Popis 2011.[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva iz 2011. grad Imotski ima 10 764 stanovnika, do čega je 96,78 % Hrvata, a 96,17 % stanovnika se izjasnilo pripadnicima rimokatoličke vjere.[11]

Popis 2001.[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Imotski ima 10 213 stanovnika. Po narodnosti, 95,51 % čine Hrvati.

Ukupno 95,07 % Imoćana se izjasnilo kao pripadnici rimokatoličke vjere; 3,17 % se izjasnilo pripadnicima drugih vjera.

Zgrade u Imotskom

Popis 1991.[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Imotski

Narodnosni sastav stanovništva prijeratne općine Imotski:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi ostali
1991. 39.052 37.130 1140 782
1981. 41.496 39.023 1290 1183
1971. 47.354 45.359 1426 569

Narodnosni sastav stanovništva naseljenog mjesta (grada) Imotskog:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi ostali
1991. 4000 3699 152 149
1981. 3234 2908 127 199
1971. 2422 2140 172 110
Grad Imotski: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
3127
3538
3704
4307
4827
5410
5693
5911
6879
7147
7362
8084
8911
9935
10213
10764
9153
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastao iz stare općine Imotski. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Imotski: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
871
1954
1182
1331
1446
1511
1697
1457
1701
1808
1874
2422
3234
4000
4347
4757
4008
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: U 1869. sadrži podatke za naselja Glavina Donja i Glavina Gornja. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske


Šport[uredi | uredi kôd]

Nogometni stadion Gospin Dolac


Športski klubovi Imotskog:

Športski turniri i druga natjecanja:

  • Nogometni turnir "Ante Bruno Bušić"
  • BlueRedGreen Triathlon

Kultura[uredi | uredi kôd]

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Osnovne škole[uredi | uredi kôd]

  • Osnovna škola "Stjepan Radić" Imotski
  • Osnovna škola "Josip Vergilije Perić" Imotski
  • Glazbena škola "Dr. fra Ivan Glibotić" Imotski

Srednje škole[uredi | uredi kôd]

  • Gimnazija Dr. Mate Ujevića Imotski
  • Ekonomska škola Imotski
  • Tehnička škola Imotski
  • Obrtničko-industrijska škola u Imotskom
  • Glazbena škola "Dr. fra Ivan Glibotić" Imotski

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Kategorija:Životopisi, Imotski

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Crveno jezero kod Imotskog
Modro jezero kod Imotskog

Mediji[uredi | uredi kôd]

  • Radio NU Imotski
  • Radio Imotski
  • Imotski danas
  • Imotske novine
  • Sport Imotski
  • Imotska krajina – lokalni list, bez mrežne stranice
  • Radio X (više ne emitira)
  • ITV (više ne emitira)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ [1]
  2. ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  3. ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  4. ↑ Ujević, Ante. 1954. Imotska krajina. Split. str. 70–71
  5. ↑ Šabanović, Hazim. 1959. Bosanski pašaluk. Sarajevo. str. 55 i 194
  6. ↑ Dobranje  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. kolovoza 2011. (Wayback Machine) Župa sv. Ivana Krstitelja
  7. ↑ Narod.hr: (FOTO, VIDEO) Imotski obilježava 300. obljetnicu oslobođenja od Turaka, narod.hr, 2. kolovoza 2017. Pristupljeno 15. kolovoza 2017.
  8. ↑ Hasandedić, Hivzija. 2017. Muslimanska baština Bošnjaka II: Herceg-Novi i okolina, Vrgorac i okolina, Imotska krajina, Makarsko primorje, Zapadna Hercegovina. Dobra Knjiga. Sarajevo. str. 68
  9. ↑ Knjigu piše Ivan Ban. Usmene lirske pjesme iz Imotske krajine  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), ur. Mladen Vuković, prir. Ante Žužul, na njem. preveo Jozo Mršić, HKD Napredak, Split, 2007.
  10. ↑ a b Nevenka Bezić-Božanić: Književni odrazi i kulturna zbivanja u Splitu u drugoj polovici 19. stoljeća
  11. ↑ Rezultati popisa 2011.
  12. ↑ Radio Imotski Treći susret klapa "Pismo moja" oduševio sve ljubitelje klapskog pjevanja, 1. svibnja 2010.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Imotski
Nedovršeni članak Imotski koji govori o gradu u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
v • u
Gradovi i općine Splitsko-dalmatinske županije
Gradovi

Hvar • Imotski • Kaštela • Komiža • Makarska • Omiš • Sinj • Solin • Split • Stari Grad • Supetar • Trilj • Trogir • Vis • Vrgorac • Vrlika

Općine

Baška Voda • Bol • Brela • Cista Provo • Dicmo • Dugi Rat • Dugopolje • Gradac • Hrvace • Jelsa • Klis • Lećevica • Lokvičići • Lovreć • Marina • Milna • Muć • Nerežišća • Okrug • Otok • Podbablje • Podgora • Podstrana • Postira • Prgomet • Primorski Dolac • Proložac • Pučišća • Runovići • Seget • Selca • Sućuraj • Sutivan • Šestanovac • Šolta • Tučepi • Zadvarje • Zagvozd • Zmijavci

Ostale općine i gradovi po županijama u Hrvatskoj
Popis općina u Hrvatskoj • Popis gradova u Hrvatskoj
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Imotski&oldid=6905061"