Improvizacija (glazba)

Improvizacija nastaje kada instrumentalist ili pjevač sklada na licu mjesta bez pripreme i bez nota. Glazbenika koji improvizira naziva se improvizator (improvizatorica).

Dvije vrste improvizacije[uredi | uredi kôd]

Postoje dvije vrste improvizacije:

1. Potpuna – kao autentično djelo glazbenika nastalo u datom trenutku.

2. Djelomična – kada izvođač improvizira na osnovu postojećeg melodijskog i/ili harmonijskog obrasca.

Povijesni aspekt improvizacije[uredi | uredi kôd]

U povijesti klasične glazbe improvizacija je bila vrlo cijenjena. Mnogobrojni slavni i cijenjeni skladatelji znali su na koncertu odsvirati, odnosno taj čas stvoriti kakvu skladbu. To je publika uvijek željno očekivala i s divljenjem prihvaćala.

Improvizacija se smatra velikom umjetnošću jer je za nju potrebna iznimna muzikalnost te veliki smisao i stvaralačka nadarenost. Izvođač u improvizaciju unosi vlastite ideje koje moraju biti uvijek nove, jednostavne, logične, prirodne, nadahnute, bogate i najvažnije - originalne i, kao takve, jedinstvene.

Osim toga, glazbenik koji improvizira mora poznavati teoriju glazbe i različite glazbene stilove.