Ivan Illich

Izvor: Wikipedija

Ivan Illich (Beč, 4. rujna 1926.Bremen, 2. prosinca 2002.) bio je filozof hrvatskog i židovskog porijekla, rimokatolički svećenik i kritičar institucija moderne zapadne kulture i njihovog utjecaja na obrazovanje, medicinu, rad, iskorištavanje energije i ekonomski razvoj.

Ivan Illich je rođen u Beču, otac mu je bio Hrvat inženjer Petar Ilić, a majka Židovka preobraćena na katoličanstvo Ellen rođena Regenstreif-Ortlieb. Rano djetinjstvo proveo je u Splitu. Obitelj se 1932. preselila u Beč, gdje je ostala živjeti sve do 1942.g. Početkom Drugog svjetskog rata zbog porijekla svoje majke morao je prekinuti školovanje i obitelj je pobjegla u Italiju. Talijanski, francuski i njemački jezici su mu bili materinji, kasnije je učio hrvatski, jezik svojih predaka, pa zatim i starogrčki, latinski, španjolski, portugalski, engleski i hindu. Studirao je histologiju i kristalografiju na Sveučilištu u Firenci, kao i teologiju i filozofiju u Vatikanu, te srednjovjekovnu povijest u Salzburgu.

Godine 1951. postao je svećenik u New Yorku, vrlo popularan u lokalnoj iseljeničkoj portorikanskoj zajednici, zbog čega je 1956. upućena u Portoriko kao predavač na katoličkom sveučilištu. Godine 1961. seli u Meksiko.

U intervjuu s Davidom Cayleyem izjavio je da "od kada sam napustio staru kuću na otoku u Dalmaciji, ja nikada više nisam imao mjesto koje zovem svojim domom"[1]. Međutim, prevođenje njegovih djela u Hrvatskoj započelo je tek u 21. stoljeću, dok ga se u razdoblju Jugoslavije prevodilo na srpski.[2]

Popis prijevoda na hrvatski i srodne jezike[uredi | uredi kôd]

  • Dole škole, Beograd 1972., prev. Slobodan Đorđević (izv. Deschooling Society, 1971.)
  • Medicinska Nemezis, Beograd 1976., prev. Milica Mihajlović (izv. Medical Nemesis, 1975.)
  • Pravo na zajedništvo, Beograd 1985., prev. Gligorije Ernjaković (izv. Vom Recht auf Gemeinheit, 1982.)
  • Svetkovina svesnosti: Poziv na institucionalnu revoluciju, Niš 1989., prev. Dragana R. Mašović (izv. Celebration of Awareness, 1971.)
  • Povratak Ivana Illicha, u: Europski glasnik, br. 9., Zagreb 2004. (izbor tekstova)
  • Medicinska Nemeza: Eksproprijacija zdravlja, Zagreb 2010., prev. Jagoda Milinković (izv. Medical Nemesis, 1975.)
  • Vernakularne vrijednosti, u: Europski glasnik, br. 17., Zagreb 2012., prev. Sanja Fabijanić (izv. Vernacular Values, u: Shadow Work, 1981.)
  • Vernakularne vrijednosti i drugi eseji, Zagreb 2013., prev. Sanja Fabijanić et al.
  • H2O i vode zaborava, Zagreb 2020., prev. Biljana Romić (izv. H2O and the Waters of Forgetfulness, 1985.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Cayley, David. 1992. Ivan Illich in Conversation, Toronto, House of Anansi Press Ltd.; str. 80. "Since I left the old house on the island in Dalmatia, I have never had a place which I called my home."
  2. Povratak Ivana Illicha, u: Katunarić, Dražen (ur.), Europski glasnik br. 9; str. 588.
Nedovršeni članak Ivan Illich koji govori o svećeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.