Ivo Malec

Izvor: Wikipedija
Ivo Malec

Ivo Malec (Zagreb, 25. ožujka 1925.Pariz, 14. kolovoza 2019.[1]), hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i dirigent. Jedan od međunarodno najuglednijih hrvatskih skladatelja. Njegovi radovi se izvode u simfonijskim orkestrima diljem Europe i Sjeverne Amerike.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Nakon mature studira na sveučilištu u Zagrebu povijest umjetnosti i sastav i vođenje glazbe. Očitujući se kao skladatelj 1949. i kratko kao glazbeni kritičar, bio je imenovan ravnateljem Opere u Rijeci (1952. – 1953.).

Nakon sporadičnih posjeta Parizu (1955. – 1959.), gdje je upoznao gotovo sve francuske skladatelje, preselio u Pariz 1959. Kasnije je stekao francusko državljanstvo.

Nije prihvatio Nagradu Vladimira Nazora za životno djelo.[2][3]

Njegov pristup kompoziciji koji je na neki način sličan onom Dufoura ili Xenakisa stavlja naglasak na sve aspekte zvuka uključujući teksturu, gustoću, pokret, tembar i osobito zvučni karakter i oblik te korištenje zvučnih objekata.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Klaviersonate, 1949.
  • Sinfonie, 1951.
  • Cellosonate, 1956.
  • Mouvements en coloeurs, 1959.
  • Reflets, 1961.
  • Sigma, 1963.
  • Miniatures pour Lewis Carroll, 1964.
  • Lignes et Points, 1965.
  • Cantate pour elle, 1966.
  • Oral, 1967.
  • Lumina, 1968.
  • Luminétudes, 1968.
  • Lied, 1969.
  • Dodécaméron, 1970.
  • Pieris, 1975.
  • Triola ou Symphonie pour moi-même, 1977. – 78.
  • Week-end, 1982.
  • Ottava bassa, 1984.
  • Attacca, 1986.
  • Artemisia, 1991.
  • Doppio Coro, 1993.
  • Exempla, 1994.
  • Ottava alta, 1995.
  • Sonoris causa, 1997.
  • Arc-en-cello, 2000.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]