Janika Balaž
Janika Balaž (Lukino Selo kraj Zrenjanina, 23. prosinca 1925. – Novi Sad, 12. studenoga 1988.), bio je srpski tamburaš romskoga podrijetla.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Janika Balaž rođen je u Lukinom Selu kraj Zrenjanina, 1925. godine. Violinu je počeo svirati s deset godina u Bečeju, u lokalnoj kavani.[1] Kasnije je svirao u sastavu Braća kozaci u okolici Subotice i Horgoša. Od 1948. do 1951. godine radio je za Radio Titograd, u Crnoj Gori i tu je usavršio sviranje tamburice.[1] Za Radio Novi Sad radio je od njegovoga osnivanja 1951. godine. Bio je član Velikog tamburaškog orkestra Radio Novog Sada, također od njegovoga osnivanja 1958. godine. Svirao je tamburicu primu (bisernica), a sa svojim malim tamburaškim sastavom od osam članova nastupao je diljem svijeta.
U Leksikonu jugoslavenske muzike (Zagreb, 1984.) uvršten je pod imenom Jovan iako je svima poznatiji kao Janika Balaž. U medijima njegovo se prezime ponekad piše i Balaš. (jn)
Janika je sudjelovao u nekoliko dokumentarnih i igranih filmova. Pjesme "Osam tamburaša s Petrovaradina" i "Primaši" njemu su posvećene.[1]
Tijekom karijere radio je s puno poznatih glazbenika; između ostalih sa Zvonkom Bogdanom i Júliom Biszák.
Umro je 1988. godine u Novome Sadu i pokopan u Petrovaradinu.[2]
Spomen[uredi | uredi kôd]
- Nakon Balaževe smrti grad Novi Sad je u njegovu čast podigao spomenik (autor skulptor Lászlo Szilágyi), na trgu nasuprot Petrovaradinske tvrđave.
Izvori[uredi | uredi kôd]
