Jantar
Mušica i komarac dokaz su kako je ovaj jantar star oko 60-40 mlijuna godina
Jantar (ruski iz latinskog), ćilibar (turski iz perzijskog) u značenju "koji privlači slamu", ili sukcinit (latinski), fosilna je smola crnogoričnog drveća očvrsnula sedimentacijskim procesom. Pripada skupini organskih minerala.
Mjestimično se nalazi u velikim količinama. Najveća nalazišta su na obalama Baltika, u Rusiji (Kalinjingrad) i Rumunjskoj,[1] Njemačkoj i Burmi.
Morfologija i unutrašnja građa[uredi | uredi kôd]
Jantar je amorfan. Tvori gomolje, oblutke, sige i impregnacije. Može sadržavati uklopljene fosile kukaca i biljaka te mjehuriće zraka. Takvi primjerci s inkluzijama vrlo su rijetki, ima ih samo 15%.
Kemijska i fizikalna svojstva[uredi | uredi kôd]
Ima nestalan kemijski sastav, iako je većim dijelom C12H20O. Tvrdoća mu je 2 - 2,5. Lom mu je školjkast. Ima bijel ogreb te mastan i smolast sjaj. Trljanjem vunenom tkaninom postaje električno negativan. Zbog male gustoće pliva na vodi. Ima izraženu fotoluminiscenciju. Izgara svijetlim plamenom uz ugodan aromatičan miris.
Proziran je ili djelomično proziran, žut kao vosak ili med, narančast, crven ili smeđ. Rijetko je zelen, ljubičast ili crn.[2]
Primjena[uredi | uredi kôd]
U prošlosti[uredi | uredi kôd]
S obzirom na vjerovanja u njegove magične moći, potreba za jantarom javlja se još u prapovijesno doba. Starogrčki naziv za jantar je elektron, a u najstarijim grčkim mitovima navode se osobita svojstva jantara nastalog od suza koje su ronile Helijade nad mrtvim Faetonom. U antici je često povezivan s raznim vjerovanjima, pa se nosio kao amajlija i nakit. Smatralo se da daje hrabrost pa su ga rimski gladijatori nosili u borbama u areni. Stari su ga Rimljani nazivali zlatom sjevera zbog žute boje i nalazišta u sjevernim krajevima. S obala Baltika dopremao se sve do Akvileje (jantarski put). Stari Kinezi izrađivali su vaze od jantara.
Danas[uredi | uredi kôd]
I dan danas služi za ukrašavanje, kao nakit. U industriji se koristi kao izolacijski materijal, te u proizvodnji lakova. Imitacije jantara izrađuju se od stakla, plastike i sintetičkih smola; kao imitacija služi i kopal, tvrda smola tropskog drveća.[2]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ Vujić, Antun, ur. 2006. Opća i nacionalna enciklopedija. 9. Pro leksis. Zagreb. ISBN 953-7224-09-0
- ↑ a b Vrkljan, Maja. 1998. Mineralogija : udžbenik za srednje škole. Zrinka Kadrnka Šilhard. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 953-0-21302-6. OCLC 440182663
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- IPS Publications on amber inclusions Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. srpnja 2005. (Wayback Machine) Internacionalno Paleontomološko Društvo: Znanstveni članci o jantaru
- Gewinnung & Verarbeitung des Bernsteins(1883.)