Katolički bogoslovni fakultet u Splitu
| ||||||||||||||||||
Katolički bogoslovni fakultet u Splitu (lat. Facultas Theologiae Catholicae), visoko teološko učilište u sastavu Sveučilišta u Splitu koije obrazuje svećeničke i bogoslovne kadrove. Fakultet je smješten u obnovljenoj zgradi Nadbiskupskog sjemeništa koju su hrvatske demokratske vlasti početkom 90-ih vratile Nadbiskupiji.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Teologija u Splitu[uredi | uredi kôd]
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu nastao je 1997. godine udruživanjem Teologije u Splitu i Franjevačke Teologije u Makarskoj.[1][2]
Teologija u Splitu najstarija je od svih postojećih visokoškolskih ustanova na području južne Hrvatske, čak i ne računajući splitsku katedralnu školu, kojoj početci sežu u rani srednji vijek, kada je stara Salonska nadbiskupija uspostavljena svom novom sjedištu u Splitu.[3]
U splitskoj katedralnoj školi predavala su se, osim gramatike i druga slobodna umijeća te teologija, što je poslije bilo usklađeno s odredbama trećeg i četvrtog lateranskog sabora (1179. i 1215.).
Prve jasne vijesti o radu splitske katedralne škole, iz 1593. i 1594. godine, svjedoče o nastojanjima da se usprkos tadanjemu siromaštvu osigura makar najjednostavniji oblik više bogoslovne nastave. Tadašnji splitski nadbiskup Ivan Dominik Marcot de Seraphinis zvani Foconio (1575. – 1602.) osnovao je 1581. godine osnovao Sjemenište, ali kada ga je 1594. godine, zbog siromaštva morao zatvoriti. Umjesto toga odlučio je u tradicionalnoj katedralnoj školi, na koju se njegova Crkva ponovno vratila, osigurati nastavu iz bogoslovlja. Kada to nije moglo biti drukčije, ukinuo je njezin gramatički odio, šaljući otada klerike u općinsku gramatičku školu, a pobrinuo se za uzdržavanje profesora moralnoga bogoslovlja i Svetoga pisma, te odredio i učitelja glazbe.
U Nadbiskupskomu sjemeništu, koje je 1700. godine u Splitu otvorio nadbiskup Stjepan Cosmi (1678. – 1708.), osim gramatičko-humanističke škole (gimnazije) radile su i dvije sustavno uređene visoke škole: filozofska i bogoslovna. Za razliku od tadanjih samostanskih škola, koje su bile namijenjene samo učenicima i studentima određene redovničke zajednice, gramatičke, humanističko-retoričke i filozofske razrede u splitskomu Sjemeništu pohađali su sjemeništarci i mnogi svjetovni đaci iz Splita i drugih mjesta u pokrajini, a bogoslovne bogoslovi, iz različitih biskupija ondanje Splitske metropolije. Ta splitska bogoslovna škola djelovala je od početka 18. stoljeća do 1821. godine, kada je austrijska vlast obustavila rad svih bogoslovnih učilišta u Dalmaciji, pripremajući otvorenje nove pokrajinske bogoslovne škole, usklađene s planom i programom drugih takvih škola u Carstvu.[3]
Splitski dvogodišnji filozofski studij, nazivan od 1810. i licej, nastavio je i dalje raditi sve dok nije, primjenom novoga austrijskoga školskog zakona, iz 1848. godine, izgubio dotadašnji položaj više škole i pretvorio se u dva najviša gimnazijska razreda, u kojima je nastava filozofije bila svedena na tzv. filozofski uvod.
Odlukom cara Franje II., u Zadru je 1826. godine, otvorena Visoka bogoslovna škola, za bogoslove svih dalmatinskih biskupija s nastavnim programom jednakim onomu na Bogoslovnomu fakultetu Bečkoga sveučilišta, a odlukom dalmatinskih biskupa, odobrenom od Svete Stolice, to je učilište premješteno u Split, gdje radi od 1922. godine. Nakon usklađivanja nastavnoga plana i programa s onim na Bogoslovnomu fakultetu u Zagrebu država mu je priznala fakultetsku razinu (najprije općom Uredbom o položaju rimokatoličkih bogoslovnih škola, od 7. lipnja 1940., a potom i posebnom Uredbom o Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu, od 9. veljače 1941.). Tada je to bio petogodišnji studij, koji je nakon Drugoga vatikanskog sabora produljen na šest godina. Učilište je od 1972. godine afilijacijom povezano s Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Zagrebu. Od tada mu je službeni naziv Teologija u Splitu.
Pri Teologiji u Splitu djeluje Institut za teološku kulturu laika, osnovan 1970. godine, kao samostalna visokoškolska ustanova (najprije dvogodišnji, potom trogodišnji studij sa sažetim programom) koji je 1990. prerastao u redoviti četverogodišnji studij, a 1991. godine dobio naziv Teološko-katehetski institut, koji i danas djeluje kao redoviti četverogodišnji Teološko-katehetski studij pri Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Splitu. Kongregacija za katolički odgoj je 8. lipnja 2000. od toga postojećega Instituta ustanovila Institutum superius scientiarum religiosarum.[3]
Od studenoga 2019. pri KBF-u djeluje Centar za istraživanje djela i misli sv. Jeronima – Hieronymianum.[4][5]
Franjevačka teologija u Makarskoj[uredi | uredi kôd]
Franjevačka Teologija u Makarskoj baštinik je filozofskih i bogoslovnih učilišta koja su postojala u franjevačkim samostanima još od 18. stoljeća.
U Makarskoj je Franjevačka teologija nastala spajanjem učilišta u Šibeniku i Makarskoj. Šibensko trogodišnje filozofsko učilište osnovano je najkasnije 1699., a makarsko 1708. godine. Četverogodišnje bogoslovno učilište osnovano je u Šibeniku 1714., a u Makarskoj 1736. godine. Za razliku od makarskoga, koje je povremeno djelovalo kao generalno učilište II. stupnja, šibensko je bogoslovno učilište 1735. proglašeno generalnim učilištem I. stupnja s pravom pripremanja lektora, odnosno profesora priznatih u Franjevačkomu redu. Preustrojstvom školstva prema austrijskomu zakonodavstvu, 1828. godine, iz učilišta je izdvojena filozofija, a oba su učilišta ujedinjena u bogoslovno učilište s prve dvije godine studija u Šibeniku i druge dvije u Makarskoj.[3]
Godine 1907. ujedinjene su sve četiri godine bogoslovnoga studija u Makarskoj. Godine 1936. bogoslovnomu studiju ponovno je pripojen filozofski studij, a učilište je nazvano Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj. Objavljivanjem Uredbe o položaju rimokatoličkih bogoslovnih škola 7. lipnja 1940. priznat je fakultetom. Učilište je 1971. prvi put afilirano Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Teologija u Splitu i Franjevačka teologija u Makarskoj od 1995. godine uključene su u Sveučilište u Zagrebu, kao područni studiji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta.[6]
Na temelju međusobnih pregovora i Ugovora o suradnji na području odgoja i kulture, sklopljena između Svete Stolice i Republike Hrvatske, a odobrena 9. lipnja 1997., biskupski su Ordinariji Splitske metropolije, u ime Teologije u Splitu, a provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, u ime Franjevačke teologije u Makarskoj, 30. rujna 1997., potpisali Ugovor o udruživanju i o osnivanju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu.[6]
Ugovor o radu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u sastavu Sveučilišta u Splitu potpisan je 9. srpnja 1999. godine, a istoga je dana Kongregacija za katolički odgoj u Vatikanu izdala uredbu o osnivanju toga Fakulteta.
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 25.
- ↑ Katolički bogoslovni fakultet u Splitu Poslanje i povijest - Povijest Franjevačke teologije u Makarskoj (pristupljeno 22. svibnja 2020.)
- ↑ a b c d Povijest fakulteta. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. veljače 2012. Pristupljeno 31. listopada 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ P.I.: POTPISAN SPORAZUM Splitski Centar bit će svjetsko središte za istraživanje djela i misli svetog Jeronima Dalmatinski portal. 27. veljače 2020. Pristupljeno 18. travnja 2020.
- ↑ Potpisan Sporazum o suradnji Sveučilišta u Splitu, KBF-a i Splitsko-dalmatinske županije Sveučilište u Splitu. 27. veljače 2020. Pristupljeno 18. travnja 2020.
- ↑ a b Kovačić, Slavko, Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, str. 25.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Kovačić, Slavko: Salonitansko-splitska Crkva, povijesni pregled, Crkva u svijetu: Split, 1999.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Stranica na Facebooku
