Kačaci

Izvor: Wikipedija
Kačaci
Ciljevi djelovanja oslobođenja teritorija SHS od srpske vlasti
Područje djelovanja Kosovo, Makedonija
Politička ideologija albanski nacionalizam
Azem Galica i Šota Galica, vođe kačaka iz Drenice.

Kačaci su bili albanski pobunjenici koji su se borili protiv uspostavljanja srpske vlasti na teritorijima pretežno naseljenim Albancima.[1] U Kraljevini SHS kačački pokret je bujao u periodu 1918. – 1924. godine. 1920. je preko 10.000 kačaka bilo na planinama Kosova.[2] Nakon 1924. gerilski pokret kačaka je krvavo ugušen.

Najčuveniji kačaci na Kosovu bili su Azem Bejta Galica i njegova žena Šota Galica, iz okoline Drenice, koji su za albansko stanovništvo Kosova postali junaci u borbi protiv državnog terora.[3]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Pokret albanskih kačaka je započeo početkom 20. stoljeća borbu za neovisnost Albanije, protiv turske vlasti. Turska riječ kačak (kaçak) označavala je odmetnika od vlasti, hajduka, u desetljećima pred propast Otomanskog carstva.

Kada je srpska vojska krenula u rat protiv Otomanskog carstva i započela zauzimanje Kosova u Prvom balkanskom ratu 1912. godine, susrela se sa žestokim otporom albanskog stanovništva,[4] organiranim u čete kačaka, koje je predvodio Azem Galica.[5] Kada su u Prvom svjetskom ratu Austro-Ugarska i Bugarska porazile srpsku vojsku i zauzele Kosovo, Azem Galica je s kačacima nastavio oružani otpor protiv okupatora.[5] On je s nekoliko stotina kačaka primorao na predaju jednu austrijsku pukovniju, između Mitrovice i Peći 1918. Nešto kasnije je stigao i Kosta Pećanac i njih dvojica su se tom prilikom pobratimili i 12. listopada 1918. zajedno oslobodili Peć.[3]

Po završetku rata 1918. godine, Kosovo je ušlo u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iste godine osnovan je Komitet narodne odbrane Kosova, poznatiji kao Kosovski komitet, koji se borio za izdvajanje teritorija naseljenih Albancima (Kosova, Metohije, zapadne Makedonije i dijelova Sandžaka) iz novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i za njihovo pripajanje Albaniji.[6] Ideje Kosovskog komiteta imale su velikog uticaja na kačake. Kačaci su se ubrzo pobunili i protiv Kraljevine SHS. Akcija za njihovo razoružanje otpočela je 8. studenoga 1918. godine. Tada se štab „akcionog odreda za likvidaciju kačaka“ nalazio u gradu Istok, u Metohiji. Tada se po planinama bilo odmetnulo oko 10 tisuća Albanaca. Njih je bilo svuda po šumama, i nekoliko godina su imali stvarnu vlast po selima.[3]

Vlast je protiv kačaka provodila najstrože mjere: imanja odmetnika su oduzimana i dijeljena srpskim kolonistima ili ponekad spaljivana, njihove porodice su internirane u posebne logore, kažnjavana su čitava sela ako su pomagala kačake ili čak samo ako se na njihovom području vodila borba s kačacima. Sela iz kojih je pružan otpor osvajana su združenim djelovanjem vojske i žandarmerije, uz razorna topnička djelovanja.[7]

Wikicitati »Srpska vlast nastoji da predstavi albanske kačake kao pljačkaše i da ih stavi van zakona. Svaki vladin službenik i svaki srpski fašista ima pravo da ih ubije. Kačaci u stvari nisu uopšte pljačkaši, već dobri albanski gerilci. Oni su ljudi koji su žrtvovali sve, svoje kuće, imanje i dobra, i otišli u planine, osnovali gerilske odrede i bore se protiv nedela i divljaštva srpske vojske i policije.[2]«

Beogradske Radničke novine su 19. kolovoza 1920. pisale da vlada tendenciozno piše o kačacima i „pušta kroz listove fabrikovane telegrame o arnautskim napadima koji će se tek dogoditi“. Razlog tome vide u težnjama za osvajanjem Albanije: „Pogradec, na južnoj obali Ohridskog jezera, bio je i prije i sada prvi cilj naših osvajača, a krajnji cilj je osvajanje sjeverne Albanije do Škumbe“. Komunistička partija Jugoslavije je izjavljivala "solidarnost revolucionarnih radnika i seljaka ostalih nacija Jugoslavije, a prije svega Srbije, s Albanskim nacionalno-revolucionarnim pokretom u licu Kosovskog komiteta i poziva radničku klasu da svestrano pomažu borbu raskomadanog i ugnjetenog albanskog naroda za neovisnu i ujedinjenu Albaniju".[8]

Pobunjeni albanski kačaci početkom 1920-ih kontroliraju put na Kosovu.

1920. je izbila velika "lapska buna", koja je brutalno ugušena u naseljima Prapaštica, Knjina, Kabaš, Jablanica i Ariljača.[9] Kačaci su u oblasti Drenice (u selu Junik) uspjeli oformiti tzv. Neutralnu zonu, koja je trajala između 1921. i 1923. godine.[5] Ovu „oslobođenu“ oblast su neformalno nazivali Mala Albanija (alb. Arbëria e Vogel).[10] Vlast je morala s njima, u više navrata sklapati primirja. Ministarstvo unutarnjih poslova je 10. ožujka 1921. objavilo amnestiju svih odmetnika koji se budu predali. Nadahnuti strahom koji je u Srbiji zavladao od mogućeg upada kačaka, dva mlada sineasta Boško Tokin i Dragan Aleksić zamislili su nijemu filmsku komediju „Kačaci u Topčideru“, čije je snimanje započeto 1923., ali nikada nije završeno.[3] 1923. godine je Nikola Pašić ponovo privremeno amnestirao kačake, pa je zahvaljujući njima Narodna radikalna stranka pobijedila na tadašnjim izborima na Kosovu.[3] Za uzvrat su Azemu Bejti dodijeljena tri sela da u njima brine o javnome redu. Vlast mu je obnovila i kuću (kulu), koja mu je prethodno srušena granatiranjem.[3] Međutim, to nije dugo trajalo.

Krajem rujna 1924. godine Kraljevska jugoslavenska vojska je u velikoj akciji uz opsežnu upotrebu topništva razbila većinu kačačkih odreda i likvidirala njihove vođe.[11] Azem Galica je u ovoj borbi smrtno ranjen i ubrzo je preminuo u obližnjoj pećini, koja se danas zove Pećina Azema Galice.[12] Njegova žena je i nakon njegove smrti nastavila se boriti, preuzevši vodstvo nad suprugovim četama.

Poznati kačaci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ M. Obradović, Agrarna reforma i kolonizacija na Kosovu (1918-1941), str. 38, Priština 1981.
  2. ↑ a b Kosta Novaković, Kolonizacija i srbizacija Kosova. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2013. Pristupljeno 29. srpnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ a b c d e f Petrit Imami, Srbi i Albanci kroz vekove
  4. ↑ Lav Trocki, Otpor okupaciji i modernizaciji
  5. ↑ a b c Galica Azem, Historical dictionary of Kosova
  6. ↑ Goran Antonić, Kosovski komitet i Kraljevina SHS u svetlu jugoslovenskih izvora 1918–1920. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2011. Pristupljeno 29. srpnja 2010.
  7. ↑ M. Obradović, Agrarna reforma i kolonizacija na Kosovu (1918-1941), str. 107-108, Priština 1981.
  8. ↑ Istorijski arhiv KPJ II. Kongresi i zemaljske konferencije KPJ 1919-1937 (str. 163), Beograd 1950.
  9. ↑ M. Obradović, Agrarna reforma i kolonizacija na Kosovu (1918-1941), str. 135, 145-146, Priština 1981.
  10. ↑ AZEM BEJTË GALICA. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. kolovoza 2011. Pristupljeno 29. srpnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  11. ↑ Suradnja kačaka i VMRO - a
  12. ↑ Azem Galica Cave. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2010. Pristupljeno 29. srpnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Pavle Jovićević i Mita Miljković, Borba pećkih komunista između dva rata (1918-1941), Beograd, 1981.
  • Petrit Imami, Srbi i Albanci kroz vekove, Samizdat B92, Beograd 1998.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kačaci&oldid=6782849"