Kao što je bio slučaj s prethodnim uratkom Sleep of the Angels, na Khronosu skupina nastavlja eksperimentirati s elementima doom i gothic metala, ali se vraća i elementima ekstremnog metala koji su obilježili njezine rane godine. Prisutni su i tragovi industrijalne glazbe, koji su uglavnom prisutni u obradi pjesme "Lucifer over London" grupe Current 93, ali i u pjesmi poput "Glory of Sadness".
Eduardo Rivadavia, recenzent s web-stranice AllMusic, dodijelio mu je tri zvjezdice od njih pet i izjavio: "Nakon što su se na prethodnim dvama albumima posvetili istraživanju pristupačnijih i intenzivnih gotičkih zvukova (ali tako da se nikad nisu prodali), omiljeni sinovi Grčke u Rotting Christu zaključili su da je kucnuo čas da se prisjete opake brutalnosti ranih, pradavnih korijena na Khronosu iz 2000. – ili barem na većim dijelovima tog uratka. S jedne su strane iznenađujuće thrash skladbe s elementima black metala kao što su "Thou Art Blind" i "Aeternatus" bjesnile sa žestinom kakvu nismo čuli još od beskompromisnog debitantskog albuma iz 1993., Thy Mighty Contracta. S druge su strane manje mahnite i umiljavajuće melodične pjesme kao "My Sacred Path", "Art of Sin" i naslovna skladba zapamtile lekcije naučene iz tog nedavnog perioda otkrivanja i polučile uglavnom pozitivne rezultate [...]. A negdje između nalaze se uravnotežene skladbe poput "If It Ends Tomorrow" i "Fateless", koje su se dotakle obaju ekstrema na način koji podsjeća na najbolji rad skupine: albume Non Serviam iz 1994. i Triarchy of the Lost Lovers iz 1996. godine."[2]
