Klavijatura
Klavijature su dio nekih glazbenih instrumenata, a sastoje se od većih bijelih i manjih crnih tipki. Bijelih je tipki uvijek više, a crnih manje. Njihov ukupan broj može varirati ovisno o pojedinom glazbalu. Bijele tipke služe za izvođenje cijelih tonova, a crne za izvođenje polutonova.
Instrumenti s klavijaturama[uredi | uredi kôd]
Ovoj skupini instrumenata pripadaju klavir, čembalo, čelesta, orgulje, sintesajzer, harmonika, klavikord i svako drugo glazbalo koje ima klavijature. Širok raspon klavijatura i zvukovne mogućnosti ovih glazbala omogućuju istodobno izvođenje melodijske pratnje i akordne linije. Ova su glazbala samo iznimno u sastavu simfonijskog orkestra.
Klavir[uredi | uredi kôd]
Klavir ima klavijaturu s 88 tipki te tonovi nastaju pritiskom na tipku koja pokreće batić i on udara po jednoj od 88 žica različitih duljina i debljina.
Čembalo[uredi | uredi kôd]
Čembalo je predak klavira te je bilo popularno dvorsko i kućno glazbalo u 16., 17. i 18. stoljeću. Kod ovoga glazbala ton nastaje pritiskom na tipku koja pokreće pero koje trza žicu. Čembalo ponekad ima jednu, a ponekad dvije klavijature.
Čelesta[uredi | uredi kôd]
Čelesta po klavijaturi i izgledu glazbala nalikuje uspravnom klaviru - pijaninu. Kod ovoga glazbala ton nastaje pritiskom na tipku koje pokreće batić koji udara u metalne pločice različitih veličina.
Orgulje[uredi | uredi kôd]
Orgulje se sastoje od stotina svirala, smještenih u redovima iznad i oko nekoliko klavijatura. Ton nastaje pritiskom tipke koji omogućava da se zrak propušta kroz svirale.
Sintesajzer[uredi | uredi kôd]
Sintesajzer ima klavijature s kojima, uz pomoć elektronike, može izvoditi mnogobrojne neobične zvukove i zvukovne efekte.
Harmonika[uredi | uredi kôd]
Harmonika, kao i ostala glazbala ove skupine, ima klavijature. Ton nastaje upuhivanjem zraka u mijeh, a vrsta tona ovisi o tipki koju pritišćemo.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Ljiljana Ščerdov - Saša Marić, Glazbena sedmica, 3. izdanje, Zagreb, 2006., ISBN 953-200-923-X