Kosta Angeli Radovani
| Kosta Angeli Radovani | |
| impresionizam, ekspresionizam | |
|---|---|
 Kosta Angeli Radovani | |
| Rođenje | London, 6. listopada 1916. |
| Smrt | Zagreb, 27. veljače 2002. |
| Vrsta umjetnosti | kiparstvo |
| Portal o životopisima | |
Kosta Angeli Radovani (London, 6. listopada 1916. – Zagreb, 27. veljače 2002.), bio je hrvatski kipar likovni pedagog i akademik.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Kosta Angeli Radovani rodio se je u Londonu 1916. godine. Otac mu je bio hrvatski slikar i karikaturist Frano Branko Angeli Radovani.[1][2] Osnovno školovanje te potom klasičnu gimnaziju polazio je u Zagrebu (1922. – 1934.). Nakon toga studirao je od 1934. do 1938. godine na Accademia di belle arti di Brera u Milanu (prof. Francesco Messina) i povijest umjetnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1939. godine.[3] Ratno vrijeme 1941. – 1945. provodi na Zagrebačkoj likovnoj Akademiji gdje polazi specijalku za kiparstvo i grafiku kod Frana Kršinića i Tomislav Krizmana. Nakon Drugoga svjetskog rata Radovani je među osnivačima Akademije primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1950. godine, gdje vodi katedru kiparstva. Tu radi do njezina zatvaranja 1955. godine. Od 1977. godine radi kao redovni profesor na kiparskom odjelu na Fakultetu likovnih umjetnosti u Sarajevu, sve do umirovljenja 1987. godine. Kao gost profesor radio je na Međunarodnoj ljetnoj akademiji u Salzburgu 1987., 1988. i 1991. godine.
Radovani je bio redoviti član Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti od 1992. godine.
Djela[uredi | uredi kôd]
Kao kipar bio je opsjednut samo jednim - ljudskim likom, tako da se sav njegov opus svodi na aktove i portrete. Izveo je više od 30 velikih javnih skulptura. U njegovu opusu posebno mjesto imaju Dunje, kojih je izveo 20-ak, to su ženski aktovi punih zrelih oblina (Dunja kao voće koje se ostavlja da dozrije je za Radovanija bila personifikacija ženskog tijela kao prapočela i trajanja).
Radovani se zarana posvetio sitnoj plastici i medaljerstvu (radio je jako puno za zagrebačkim Ikomom 1960-ih), u njegovu opusu je 400 portreta i gotovo isto toliko portretnih medalja te preko 800 malih figura (sitna plastika). Autor je Rektorskog lanca - rađenog u povodu svečane proslave 300-te godišnjice Zagrebačkog Sveučilišta, to je lanac s 14 srebrnih medalja na kojima su reljefni portreti četrnaestorice velikana hrvatske povijesti. Uz lanac ide i velika medalja s likovima Marka Marulića, Ivana Mažuranića i Ivana Gundulića na jednoj, te Josipa Jurja Strossmayera na drugoj strani.
Javne skulpture[uredi | uredi kôd]
- 1949. - Spomenik Ustanku ; Drežnica; bronca
- 1951. / 1962. - Makedonka, spomenik Revoluciji; Kumanovo
- 1951. / 1953. - Spomenik Ustanku ; Starigrad; bronca
- 1962. - spomenici unutar Spomen-park Šubićevac, Šibenik
- 1989. - Figura "Dunja" ; pred galerijom Sagittaria – Pordenone – Italija; bronca
- 1990. - Spomenik Svetom Petru ; pred crkvom na Boninovu – Dubrovnik; kamen
- 1988. / 1991. - Spomenik poginulim Zagrepčanima u NOB-u ; Dotrščina – Zagreb; bronca
- 1991. - Spomenik Franji Bučaru ; Trg sportova Zagreb; bronca
Izložbe[uredi | uredi kôd]
Radovani je jako puno izlagao, 59 puta samostalno u zemlji i inozemstvu, te više od 600 puta na skupnim izložbama od kojih je 50 bilo međunarodnog značaja. Godine 1950. izlaže na Venecijanskom bijenalu uz Vanju Radauša, Vojina Bakića i Zorana Musića.[4]
Književno stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]
Radovani se okušao i kao pisac, 1985. godine Matica hrvatska izdala mu je knjigu eseja Kip bez grive: teze, portreti, karamboli. Erasmus naklada iz Zagreba posmrto mu je objavila četiri knjige izabranih eseja koje je priredio Ive Šimat Banov: Kip s grivom: o Ivanu Meštroviću, 2006.; Između proroka i radnika: ogledi o stoljeću hrvatskoga kiparstva, 2007.; Gorila u nama: Kosta o drugima - drugi o Kosti, 2007.; Zapisi iz osamljenosti: dnevnik 1949-1993., 2009.[1]
Nagrade i odličja[uredi | uredi kôd]
Za svoj rad Kosta Angeli Radovani, dobio je:
- 1973.: Godišnja nagrada Vladimir Nazor[5]
- 1974.: Orden zasluga za narod sa srebrnim zrakama
- 1986.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo[5]
- 1998.: Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića
Galerija djela[uredi | uredi kôd]
-
Dunja IV, 1963. -
Drežnica, Spomenik NOB -
Makedonka, Kumanovo
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Danijel Dragojević, Kosta Angeli Radovani, Mala likovna biblioteka sv XIX, Naprijed, Zagreb, 1961.
- Vladimir Maleković, Kosta Angeli Radovani, Moderna galerija Zagreb i Grafički zavod Hrvatske, 1973.
- Igor Zidić, Kosta Angeli Radovani, Nakladni zavod Naprijed, Zagreb, 1989.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Barbara Vujanović, Monografija o velikom kiparu. Ono što ruka zamisli i stvori, Vijenac, br. 478, 28. lipnja 2012., pristupljeno 17. kolovoza 2017.
- ↑ Angeli Radovani, Frano Branko, enciklopedija.hr, pristupljeno 17. kolovoza 2017.
- ↑ Angeli Radovani, Kosta, enciklopedija.hr, pristupljeno 17. kolovoza 2017.
- ↑ (engl.) Corinne Enquist, Croatian Artists at Venice Biennales, culturenet.hr, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 10. lipnja 2015.), pristupljeno 17. kolovoza 2017.
- ↑ a b Dobitnici Nagrade „Vladimir Nazor“ od 1959. do 2005., Zagreb, 21. ožujka 2007., min-kulture.hr, pristupljeno 17. kolovoza 2017.