Lapidarij
Lapidarij (lat. Lapidarius = kameni) je naziv za zbirku radova u kamenu, kao što su skulpture i arheološki spomenici. Zbirka može biti samostalna, kad su eksponati izloženi na mjestu gdje su iskopani, ili u okviru povijesnih, arheoloških ili gradskih muzeja. Najčešće su eksponati na otvorenom prostoru oko muzeja ili u dvorištu.[1]
Lapidariji se javljaju već u starih naroda, a česti su od humanizma i renesanse, tako da su praktički začetci muzeja.
Mnogi muzeji u Hrvatskoj imaju lapidarije, na primjer Arheološki muzej u Zagrebu, Gradski muzej u Varaždinu, Augustov hram u Puli, Muzej Lapidarium u Novigradu i Muzej Međimurja u Čakovcu. Prvi lapidarij u Hrvatskoj bio je u Splitu iz 16. stoljeća u kojemu se čuvaju solinski epigrafski spomenici koje su sakupili Marko Marulić i Dmine Papalić.[2]
Jedan od najpoznatijih svjetskih lapidarija je u Vatikanskome muzeju u Rimu.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ "Hrvatska opća enciklopedija", knjiga 6, str. 431 Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2004. ISBN 953-6036-36-3
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija, XII. knjiga, Pro Leksis, Večernji List, Zagreb, 2006., str. 52. ISBN 953-7224-12-0