Leonid Kravčuk
| Leonid Makarovyč Kravčuk Леонід Макарович Кравчук | |
 Leonid Kravčuk 2013. godine | |
| 1. predsjednik Republike Ukrajine | |
|---|---|
| trajanje službe 24. kolovoza 1991. – 19. srpnja 1994. | |
| Prethodnik | ured osnovan |
| Nasljednik | Leonid Kučma |
| 9. predsjednik Vrhovne Rade | |
| trajanje službe 23. srpnja 1990. – 5. prosinca 1991. | |
| Prethodnik | Volodimir Ivaško |
| Nasljednik | Ivan Pljušč |
| Rođenje | 10. siječnja 1934., Żytyń Wielki, Druga Poljska Republika |
| Smrt | 10. svibnja 2022. |
| Politička stranka | Komunistička partija Sovjetskog Saveza (1958. - 1991.) Nestranački (1991. - 1994., dok je predsjednik) Socijaldemokratska partija Ukrajine (1994. - 2009.) |
Leonid Makarovyč Kravčuk (ukr. Леоні́д Мака́рович Кравчу́к), (Veliki Žitin, 10. siječnja 1934. – 10. svibnja 2022.) bio je prvi predsjednik neovisne Ukrajine.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Leonid Kravčuk rođen je 1934. godine u selu Veliki Žitin u seljačkoj obitelji. To je područje tada bilo dio Poljske, a nakon Drugog svjetskog rata je priključeno Ukrajinskoj SSR. Član Komunističke partije Sovjetskog Saveza postao je 1958. godine, a radio je u Agitpropu. Član Politbiroa KP Ukrajine postao je 1989. godine, a 23. srpnja 1990. godine izabran za predsjednika Verhovne Rade, čime je postao najutjecajniji ukrajinski političar.
Nakon neuspjelog Kolovoškog puča u Moskvi 1991. godine, Kravčuk je napustio članstvo u KPSS i proglasio Ukrajinu neovisnom od Sovjetskog Saveza. Bio je izabran za prvog predsjednika neovisne Ukrajine na predsjedničkim izborima u prosincu 1991. godine.
Predsjedništvo[uredi | uredi kôd]
Svoju je političku karijeru jačao izbjegavajući sukobe, a odlikovao se lukavošću i diplomatskim pristupom. Kravčuk je tokom svog mandata okrenuo Ukrajinu prema Zapadu i bio jedan od rijetkih vođa u svijetu koji je svoju zemlju očistio od nuklearnog naoružanja. Nije uspio da se obračuna s korupcijom, koja je bila uzrok loše provedenoj privatizaciji državnog vlasništva. Inflacija je u zemlji dostigla astronomske visine između 1992. i 1994. godine, penjući se na tisuće postotaka.
Najveći promašaj tijekom Kravčukovog mandata bila je propast Crnomorske parobrodske kompanije iz Odese, dotada najveće trgovačke flote na svijetu. Tvrtka je tajno prodana u bescjenje stranim tvrtkama za sitan novac. Stotine mornara nisu primili plaće i ostali živjeti na brodovima diljem svijeta nekoliko narednih godina. Kravčukov sin bio je optužen da je sudjelovao u malverzacijama oko prodaje tvrtke.
Šokirani propašću privrede i rastom napetosti s Rusijom, ukrajinski birači su na predsedničkim izborima 1994. godine izabrali Leonida Kučmu, koji je obećao obračun s korupcijom, obnovu gospodarstva i veću suradnju s Rusijom.
Postpredsjednička karijera[uredi | uredi kôd]
Nakon poraza na izborima, Kravčuk se povezao s nekoliko ukrajinskih oligarha i s njima osnovao Socijaldemokratsku partiju Ukrajine (ujedinjenu). Na predsjedničkim izborima 2004. godine, Kravčuk je dao podršku Viktoru Janukoviču.[1] U intervjuu 2009. godine je izjavio da napušta politiku.[2][3] Na predsjedničkim izborima 2010. je dao podršku Juliji Timošenko, okrenuvši se od Janukoviča.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Viktor Medvedchuk’s Crisis Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. rujna 2008. (Wayback Machine), Ukrainska Pravda (26. lipnja 2007.)
- ↑ Kravčuk napustio SDP(u) Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. srpnja 2011. (Wayback Machine) (ukrajinski)
- ↑ Kravchuk leaves Social Democratic Party of Ukraine (united) Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. ožujka 2012. (Wayback Machine), Interfax-Ukraine (25. rujna 2009.)
- ↑ (rus.) Kravčuk stal doverennыm licom Timošenko na prezidentskih vыborah, Focus (21. listopada 2009.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Leonid Kravchuk |
| |||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
