Lidija Bajuk
| Lidija Bajuk | |
|---|---|
| Ime u rodnom listu | Lidija Bajuk |
| Rođen/a | 23. studenog 1965. |
| Žanr/ovi | etno glazba |
| Zanimanje | glazbenica |
| Instrument | gitara |
| Djelatno razdoblje | 1987. – danas (Glazbena karijera) |
| Producentska kuća | CBS studio u Zagrebu |
| Internetska stranica | Službene stranice |
| Nagrade | |
| dobitnica diskografske nagrade Porina | |
Lidija Bajuk (Čakovec, 23. studenog 1965.), hrvatska pjesnikinja i kantautorica, istaknuta predstavnica suvremene hrvatske etno glazbe. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rano doba[uredi | uredi kôd]
Rođena Čakovčanka, u svojoj je ranoj mladosti svirala violinu u glazbenoj školi, a s gitarom se prvi put susreće kod prijateljice koju je njezin bratić učio svirati.[2] Nakon toga u podrumu pronalazi staru očevu gitaru na kojoj radi svoje prve glazbene korake, dok je novu gitaru dobila za svoj rođendan nakon što je imala prometnu nesreću. Dok je ležala u bolnici posudila je gitaru od prijateljice i cijelo vrijeme svirala u ležećemu pložaju. Nakon povratka iz bolnice čekala ju je nova gitara koja je bila Proskurnjakov rad.[2]
Glazbena karijera[uredi | uredi kôd]
Svoju glazbenu karijeru počinje kao predizvođač na koncertima američkih glazbenika poput Johna Mayalla (Ljubljana, Čakovec i Beograd 1987.) i Joan Baez (Ljubljana i Zagreb 1989.).
Pored glazbenih albuma, napisala i nekoliko značajnih knjiga iz područja etnologije (Kneja).
Bajukin izričaj hvalila je međimurska narodna pjevačica Elizabeta Toplek (poznatija kao kultna Teta Liza)
Gostovala je na više kompilacijskih i autorskih albuma, a njezina diskografija bilježi pet samostalnih albuma.
Piše za hrvatski tjednik za kulturu Hrvatsko slovo.[3]
Diskografija[uredi | uredi kôd]
- Zora-djevojka (1997.)
- Kneja – LP (1999.)
- Tira les (2001.)
- Luna (2005.)
- Zipčica (2011.)
- Lidija Bajuk trio
- Prelja
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- "Osmijeh je moja najbolja obrana" – pjesme (1991.)
- "Besput" – pjesme (1992.)
- "Razgovor s tišinom" – haiku (1995.)
- "Z mojga srca ružica" – bajkovite priče (1995.)
- "Vučica" – pjesme (1999.)
- "Kneja" – bajkovite priče (1999.)
- "Sandale na vodi" – pjesme (2000.)
- "Kneja – Vilinska šuma" – zbirka priča (2002.)
- "Papirnati brod" – pjesme (2013.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ lidijabajuk.com – Biografija Lidije Bauk
- ↑ a b dopmagazin.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. studenoga 2008. (Wayback Machine) – Razgovor s Lidijom Bauk, osvrt od 27. lipnja 2005.
- ↑ Lidija Bajuk: Dnevnik. 7.-13. X. Potrudimo se očuvati najveće vrijednosti hrvatske tradicije, Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011., str. 7.