Luganska Narodna Republika
| Luganska Narodna Republika Луганская Народная Республика | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
 Luganska NR u Ukrajini
| |||||
| Glavni grad | Lugansk | ||||
| Službeni jezik | ruski | ||||
| Državni vrh | |||||
| - čelnik | Igor Plotnicki | ||||
| - Predsjednik Vlade | Genadij Cipkalov | ||||
| - predsjednik Vrhovnog sovjeta | Aleksej Kariakin | ||||
| Neovisnost | 12. svibnja 2014. | ||||
| Osnovana | 27. travnja 2014. | ||||
| Proglašena neovisnost | 12. svibnja 2014.
21. veljače 2022. | ||||
| Površina | |||||
| - ukupno | 8,377 km2 | ||||
Luganska Narodna Republika (ruski: Луганская Народная Республика) je samoproglašena i nepriznata paradržava u na području Luganske oblasti na istoku Ukrajine bez međunarodnog priznanja. Na istoku i jugu graniči s Rusijom, a na jugozapadu s Donjeckom Narodnom Republikom (također separatističkom državom) i Ukrajinom na zapadu. Neovisnost je proglasila 14. svibnja 2014., a priznaje ju jedino međunarodno nepriznata Južna Osetija. Predsjednik Rusije Vladimir Putin 21. veljače 2022. potpisao je ugovor o proglašenju neovisnosti Luganske Narodne Republike. Istog je dana nakon potpisivanja neovisnosti naredio ruskoj vojsci premještanje u Lugansku Narodnu Republiku.[1]
Izbijanje oružanog sukoba[uredi | uredi kôd]
Nakon svrgavanja proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča 21. veljače 2014., nasilje se širilo između proruskih i proeuropskih skupina države. Do sredine ožujka, u nekoliko gradova, poglavito u Donjecku i Lugansku, naoružane skupine, koje su se isprva nazivale "jedinice za samoobranu", su počele zauzimati administrativne zgrade jednu po jednu.[2] Njihovi zahtjevi bili su različiti: neki su tražili da Ukrajina postane federacija, drugi da se te regije pripoje Rusiji,[2] po uzoru na rusku aneksiju Krima.
Dana 27. travnja, naoružane jedinice u Lugansku proglasile su "Narodnu Republiku Lugansk". Između travnja i lipnja, paravojne jedinice su uspostavile nekoliko kontrolnih točaka koje nadziru ulaz i izlaz iz Slovjanska te su se, prema izvještajima, opirali kontroli ukrajinske vlade.[2] Zauzeli su i kontrolu nad pojedinim cestama, te su potom uspostavili više kontrolnih točaka i vojnu prisutnost u okolnim gradovima na istoku Ukrajine.
Prijelazna ukrajinska vlada, uspostavljena do predsjedničkih izbora 25. svibnja, je nakon oklijevanja započela protunapad na istoku, koji je nazvala "antiterorističkom operacijom".[2] Vladine snage uspostavile su vlast nad nekoliko odmetnutih gradova.
Proruske skupine su 11. svibnja organizirale referendum o odcjepljenju Donjecka i Luganska od Ukrajine, te proglasili neovisnost nakon što je navodno preko 90% glasača glasovalo "za". EU je referendum proglasila "nezakonitim".[3] Ruski predsjednik Vladimir Putin prethodno je pozvao pobunjenike da odgode referendum i traže dogovor s vlastima u Kijevu, ali su proruski pobunjenici to odbili.[4] Prilikom ukrajinskih predsjedničkih izbora, predstavnici samoproglašenih republika Donjeck i Lugansk izdali su odredbe kojima "zabranjuju glasovanje" u tim područjima te su prijetili smrću svakome tko je sudjelovao u tim izborima.[2] Tjednima prije izbora, pobunjenici su u tim područjima zauzeli urede za glasovanje, uništili opremu i dokumente, te oteli ili prijetili članovima odbora za izbore.[2]
Dana 22. svibnja 2014., bilo je proglašeno ujedinjenje s DPR-om u Novorusiju,[5] ali se od ideje u međuvremenu odustalo.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Указ Президента Российской Федерации № 72 «О признании Луганской Народной Республики» от 21 февраля 2022 года
- ↑ a b c d e f Eastern Ukraine: Questions and Answers about the Laws of War. Human Rights Watch. 1. srpnja 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2014. Pristupljeno 27. kolovoza 2014.
- ↑ EU calls referendum in eastern Ukraine "illegitimate". Xinhua. 12. svibnja 2014.
- ↑ Voters in Ukraine's Lugansk back region's independence: organizer. Xinhua. 12. svibnja 2014.
- ↑ Губарев объявил о создании движения "Новороссия" (ruski). МК. 22. svibnja 2014.
