Manastir Krka

Izvor: Wikipedija
Manastir Krka

Manastir Krka je današnji manastir Srpske pravoslavne crkve, koji se nalazi u dolini rijeke Krke, tri i pol kilometra istočno od naselja Kistanja, u širokoj dragi znanoj pod imenom Carigradska draga. Prema arheološkim nalazima možemo ga datirati u kasno srednovjekovlje, a njegov prvi pisani spomen datira iz druge polovice 16. stoljeća,[1][2][3] Uz manastire Krupu i Dragović, Krka je najveći i najpoznatiji pravoslavni manastir u Hrvatskoj. Manastir je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro pod rednim brojem Z-7686.[4]

Od 2012.[5] iguman manastira je arhimandrit Nikodim Kosović.[6]

Povijest

Prostor manastira Krka je slojeviti arheološki lokalitet s kontinuitetom od antičkog doba do danas.

Pitanje nastanka manastira Krka još uvijek nije dovoljno rasvijetljeno. Sačuvani i poznati povijesni izvori koji spominju ovaj manastir potječu tek iz druge polovice 16. stoljeća. Iz arheoloških ostataka nastanak samostana možemo datirati u kasno srednjovjekovlje, a čine ih donji dijelovi zidova natreksa. Gotički elementi pronađeni prilikom obnove crkve imaju identično oblikovanje kao oni pronađeni na ostatcima crkve sv. Marije i franjevačkog samostana s Bribirske glavice. S obzirom na to da su bribirski knezovi Šubići zaslužni za izgradnju, opremanje i održavanje crkve sv. Marije, koja je ujedno bila i njihov obiteljski mauzolej, razumna je pretpostavka da su Šubići povezani s izgradnjom crkve na Krki.[7] Ostatak crkve koji uključuje bačvasti svod natreksa, brod crkve s kupolom i oltar izgrađen je u drugoj polovici 16. stoljeća. Izgradnja današnjih manastirskih zgrada započela je u drugoj polovici 16. stoljeća. Zvonik u romaničkom stilu izgrađen je krajem 18. stoljeća.[3]

Manastir Krka – kameni okvir gotičkog prozora u zidu natreksa (sjeveroistočni zid). Na slici je jasno vidljivo da su postojale dvije faze gradnje crkve – jedna koja se odvijala u kasnom srednjem vijeku te druga koja se odvijala u novom vijeku.

Neki autori, poput dr. Marka Japundžića,[8] iznose pretpostavku da je manastir Krka izvorno nastao kao katolički samostan.[9]

U srpskoj historiografiji i publicistici raširena je teza da je manastir 1350. godine sagradila Jelena Šubić, sestra cara Dušana, a dograđen je 1402. godine. Ovu tezu je u historiografiju uveo 1901. godine Nikodim Milaš u knjizi Pravoslavna Dalmacija.[10][11] Milaš se u svojoj knjizi poziva na podatke iz navodno napisanog, ali kasnije izgubljenog Končarevićevog "Ljetopisa građanskih i crkvenih događaja" s opisom srpske i pravoslavne povijesti u Dalmaciji do 1754. Ne postoje nikakvi dokazi da je taj Ljetopis ikad napisan.[12][13][10][14]

Iznad glavnog ulaza u manastir nalazi se kamena ploča s natpisom iz navodno 1402. godine. Natpis je vidno krivotvoren. Pretpostavlja se da je ploča izvorno postavljena u crkvi i poslije prenesena iznad glavnog ulaza, na najuočljivije mjesto. Taj čin je navodno izvršio arhimandrit Jerotej Kovačević 1859. godine, čemu je prisustvovalo više ljudi. Otkako je postavljen na to mjesto, kameni natpis postaje znan. Pošto je autentičnost napisa bila sumnjiva, dr Luka Jelić je pozvao da se natpisi svih manastira u Dalmaciji sustavno ispitaju. Njegov poziv nije bio prihvaćen.[15] Vladika Nikodim Milaš burno je reagirao, te je kao reakciju napisao knjigu »Pravoslavna Dalmacija«. Knjiga je napisana uz potpunu odsutnost znanstvenih metoda i uz zlonamjerno i politički promišljeno iskrivljavanje povijesnih činjenica. U knjizi, uz ogromnu količinu laži, uvreda i besmislica Milaš navodi i godinu 1402. kao godinu obnove/dogradnje manastira.[16] Srpski povjesničari koji su ukazali na falsifikat su Milenko Pekić,[17] Dušan Berić[18][19][20] i Milan Radeka,[21] čije su procjene datirale starost natpisa za cijela tri stoljeća kasnije. Arapskim brojevima ispisana 1402. godina u donjem desnom kutu posljednjeg reda ne odgovara ostatku teksta ni vremenu predmetne obnove, već je uklesana naknadno na mjestu izvorne za koju svi relevantni istraživači smatraju da je 1702. godina. Obje osobe koje se spominju u natpisu su povijesno poznate i njihovo djelovanje datira između kraja 17. i početka 18. stoljeća.[22] Eparhija dalmatinska u svom "Shematizmu" od 1873. do 1903. godine piše u svakom izdanju sve do 1890. g. da "se ne zna kad je i od koga manastir osnovan, nikakvih istoričkih podataka nema". Godine od 1890. pa do 1903. g. se ukazuje da se pogledaju ranija izdanja.[3][22]

Najstarija godina koja spominje pravoslavne redovnike u krčkom samostanu jest 25. kolovoza 1648. koja je spomenuta u terminaciji 20. studenoga 1649. Tim dokumentom generalni providur, dozvolom zadarskog nadbiskupa daje kaluđerima sv. Arhangjela katoličku crkvu Bl. Gospe Maslinske pod Zadrom na privremenu upotrebu.[23]

Riznica

Manastir Krka ima bogatu povijest koja se proteže kroz mnoga stoljeća, tijekom kojih je njegova riznica postala sve bogatija. U nju su stizale neprocjenjive dragocjenosti ne samo iz krajeva u kojima su živjeli Srbi, već i iz Jeruzalema, Svete Gore, Venecije i carske Rusije. Spomenimo samo epitrahilj svetog Save i Oktoih Božidara Vukovića. Tu su također knjige Vuka Stefanovića Karadžića i Dositeja Obradovića, na kojima su ova dva velika autora ostavila svoju posvetu manastiru Krki. Dodatno, u manastirskoj crkvi čuvaju se fragmenti moštiju nekoliko svetitelja, uključujući svetog Trifuna, svetog Nikolu, svetog Antipu, svetog Haralampija, svetog Vlasija i mnoge druge.[24]

Izvori

  1. Ante Jurić, "Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i Čikolu", Matica hrvatska, Skradin, 2004. str. 100., "Zaključimo: manastir Krka osnovan je 1577. godine, vjerojatno »na mjestu gdje je, moguće, bilo ranijih oblika kultnog života«, na što upućuju i same katakombe ispod crkve i manastira."
  2. Duhovnost i gostoprimstvo u Carigradskoj dragi (str.78) [Manastir Krka osnovan je 1577.] (PDF). Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu/. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 22. lipnja 2021. Pristupljeno 27. prosinca 2020.
  3. a b c Sinobad, Marko. 2021. Manastir Krka: arheološki lokalitet, postanak i prostorno-historijski razvoj današnjeg arhitektonskog kompleksa, u Zbornik Šime Pilića, str. 151-184. Academia.edu
  4. Manastir sv. Arhanđela Mihaila (Manastir Krka). Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Pristupljeno 2. studenoga 2023.
  5. Po ukazanoj crkvenoj potrebi, a na osnovu osobne molbe, Njegovo preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije svojim razriješio je u ponedjeljak dužnosti starješine manastira Krka, Arhimandrita Germana (Aleksandra) Bogojević - priopćila je putem svoga internetskog portala Eparhija dalmatinska., objavljeno 10. srpnja 2012., pristupljeno 14. rujna 2015.
  6. S njim se slaže arhimandrit Nikodim Kosović, iguman Svetoarhangelskog opštežiteljnog manastira Krka., Jerko Bakotin, objavljeno 6. rujna 2015., pristupljeno 14. rujna 2015.
  7. Sinobad, Marko. 2021. Manastir Krka: arheološki lokalitet, postanak i prostorno-historijski razvoj današnjeg arhitektonskog kompleksa, u Zbornik Šime Pilića; na str. 162. Academia.edu. Obrubi bribirske i krčke rozete imaju identično oblikovanje i kompoziciju listova što ukazuje na to da su proizvod iste radionice i da su približno suvremene. S obzirom na to da su bribirski knezovi Šubići zaslužni za izgradnju, opremanje i održavanje crkve sv. Marije, koja je ujedno bila i njihov porodični mauzolej, osnovana je pretpostavka da Šubići stoje u uskoj vezi s izgradnjom crkve u Krki, a čije ostatke predstavlja gotičku fazu današnje manastirske crkve. Pronalazak gotičkog ulomka u zidu tambura potvrđuje da je druga faza koja čini veći dio današnje crkve nastala nakon rušenja srednjovjekovne crkve.
  8. dr. Marko Japundžić: Tragom hrvatskoga glagolizma, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995., ISBN 978-953-151-060-1 nevaljani ISBN, str. 51.-54.
  9. Srbi u Hrvatskoj moraju se odlučiti za Hrvatsku ili geto, matica.hr, pristupljeno 23. studenog 2020.
  10. a b Sinobad, Marko. 2008. Branko Čolović: Manastir Krka. Godišnjak Titius, 1 (1), 387-393. Hrčak. Pristupljeno 20. listopada 2023.
  11. Milaš, Nikodim (1901). Pravoslavna Dalmacija, istorijski pregled. Novi Sad, Izdavačka knjižarnica A.Pajevića
  12. Čoralić, Lovorka. 1998. Stanko Bačić, Osvrt na knjigu »Pravoslavna Dalmacija« E. Nikodima Milaša, Matica hrvatska – Zadar, Zadar, 1998., 404 str.. Croatica Christiana periodica, 22 (42), 151-153. Hrčak. Pristupljeno 20. listopada 2023.
  13. Subotić, Nikola. 1934. Vladika Simeon Končarević i njegov Letopis, Časopis Eparhije Dalmatinske „Krka". Eparhija Dalmatinska. Pristupljeno 20. listopada 2023.
  14. Pekić, Milenko. 1985. Dva kamena natpisa manastira Krke. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 18 (1),. Hrčak. Pristupljeno 4. studenoga 2023.. Na str. 59, uključivo fusnotu 18, piše: Glavni mu je oslonac tzv. Končarevićev Ljetopis... fusnota 18: O ovom izmišljenom „Ljetopisu“ treba izići moj rad koji je u tisku;
  15. Pekić, Milenko. 1985. Dva kamena natpisa manastira Krke. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 18 (1), 57-67. Hrčak. Pristupljeno 2. studenoga 2023.. Na str. 65: Prvi (kameni natpis) iz tzv. 1402. vidno je falsificiran i ubrzo prenesen iz crkve, gdje je izvorno postavljen, na najuočljivije mjesto - iznad glavnog ulaza u manastir Krku. Tom činu pridonijelo je više ljudi, a izvršio ga arhimandrit Jerotej Kovačević 1859. godine. Dospjevši na ovo mjesto, natpis je postao znan, kako nas obavještavaju pisci, pa i amateri historičari. Prvi koji je posumnjao u njegovu autentičnost bio je dr. Luka Jelić. Njegov poziv da se sustavno ispitaju natpisi manastira u Dalmaciji, tako i "Krke" - nije bio prihvaćen.
  16. Čoralić, Lovorka. 1998. Stanko Bačić, Osvrt na knjigu »Pravoslavna Dalmacija« E. Nikodima Milaša, Matica hrvatska – Zadar, Zadar, 1998., 404 str.. Croatica Christiana periodica, 22 (42), 151-153. Hrčak. Pristupljeno 2. studenoga 2023.. Na str. 153: Iako se danas, uzevši u obzir potpunu odsutnost znanstvenih metoda i vidljivo zlonamjerno i politički promišljeno Milaševo iskrivljavanje povijesnih činjenica, možemo upitati je li ovako podroban osvrt uopće potreban ili je ogromnu količinu, laži, uvreda i besmislica bolje prepustiti zaboravu, ipak nam se čini kako je knjiga Stanka Bačića hrvatskoj historiografiji dobrodošao rad. Na oko 400 stranica obrađena su i raščlanjena sva prijeporna pitanja, problemi, tvrdnje, argumenti i zaključci pravoslavnog povjesnika Milaša. Bez žuči, pozivanjem na znanstvena mjerila i objektivnost u prikazivanju, Bačić svakom čitatelju nudi mogućnost da razmišljanjem i prosudbama dođe do vlastitog zaključka.
  17. Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, 57.-67.
  18. Dušan Berić, Tri verzije o postanka manastira Krke, Srpska riječ, Zagreb, 9/1951, 351, 2
  19. Dušan Berić, Zapisi popa Silvestra iz Islama sredinom XVIII vijeka, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd, 28/1962, 3-4, 16.
  20. Dušan Berić, Tragom jednog domaćeg ikonopisca, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 52/1950, 182.
  21. Radeka, Milan, Prilozi o spomenicima kulture kod Srba u sjevernoj Dalmaciji. Almanah Srbi 1 pravoslavlje u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb 1971, 174.
  22. a b Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 58.
  23. Pekić, Milenko, Dva kamena natpisa manastira Krke, Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 1/1985, str. 59.
  24. Manastir Krka. Eparhija Dalmatinska. Pristupljeno 20. listopada 2023.

Literatura

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Manastir Krka