Mato Vodopić
| Njegova preuzvišenost Mato Vodopić | |
|---|---|
| Dubrovački biskup | |
.jpg) Portret Mate Vodopića. | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Imenovan | 3. srpnja 1882. |
| Instaliran | 3. rujna 1882. |
| Služba završila | 13. ožujka 1893. |
| Prethodnik | Ivan Zaffron |
| Nasljednik | Josip Grgur Marčelić |
| Druge službe | Trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski (1882.–1890.) |
| Redovi | |
| Ređenje | 22. studenog 1840. |
| Posvećenje | 2. rujna 1882. posvetitelj Serafino kard. Vannutelli |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 13. prosinca 1816. Dubrovnik |
| Umro | 13. ožujka 1893. (76 god.) Dubrovnik |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Denominacija | katolik |
Mato Vodopić (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. – Dubrovnik, 13. ožujka 1893.) bio je prelat Katoličke Crkve koji je služio kao biskup dubrovački od 1882. do 1893. i trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski od 1882. do 1890. godine. Uz to bavio se književnošću i prirodoslovljem.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru. Bio je dubrovački biskup od 1882. do 1893. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak realizmu. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao B. Šuleku. Nakon 1849. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) Antun Kaznačić, Ivan August Kaznačić, Antun Pasko Kazali, Mato Natali, Pero Marinović, Ivo Vojnović, Frano Supilo i mnogi drugi.
Njegov prvi rad, roman Marija Konavoka pisan prema istinitom događaju,[1] ostao je nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Niko Vodopić (Matov brat), Juraj Carić i Marcel Kušar. Njegov drugi rad, kratki roman, Tužna Jele je završen 1868. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima, mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam, objavljen je 1881. godine.
Od 1878. do 1884. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu Slovinac. Još dvije knjige koje je poslije napisao su Đenevrija, tiskana u časopisu Srđ.[2]
Djela[uredi | uredi kôd]
- "Marija Konavoka" - roman,
- "Tužna Jele" (1868.) - roman,
- "Robinjica" (1875.) - romantična poema.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Dubrovački vjesnik, 200.obljetnica rođenja biskupa i književnika Mata Vodopića, objavljeno 14. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2018.
- ↑ Hrvatska enciklopedija, Mato Vodopić, pristupljeno 22. srpnja 2018.
Literatura[uredi | uredi kôd]
Knjige[uredi | uredi kôd]
- Gugić, Ivo. 1979. Dubrovnik: jedna vrata prema Zapadu. Vrelo života. Sarajevo.
- Šurmin, Đuro. 1896. Povijest književnosti hrvatske i srpske. Knjižara Lav Hartman. Zagreb.
- Vrankić, Petar. 1998. Religion und Politik in Bosnien und der Herzegowina (1878-1918). F. Schöningh. Paderborn.
Journals[uredi | uredi kôd]
- Vučetić, Šime. 1973. Mato Vodopić. Pet stoljeća hrvatske književnosti. 35
- Vrankić, Petar. 2016. Izbori i imenovanja biskupa u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine (1878. - 1918.) na primjeru biskupa fra Paškala Buconjića. 2: 109–140 journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
|---|---|---|
| prethodnik Ivan Zaffron |
Biskup dubrovački 1882.–1893. |
nasljednik Josip Marčelić |
| prethodnik Ivan Zaffron |
Trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski 1882.–1890. |
nasljednik Paškal Buconjić |