Milanska katedrala

Milanska katedrala (tal. "Duomo di Milano") katedrala je u Milanu u sjevernoj Italiji. Sjedište je Milanske nadbiskupije. Posvećena je Uznesenju Marijinom.

Građena je od kraja 14. do sredine 19. stoljeća (i na neki način, nikada završena, s obzirom na to da se radovi i danas nastavljaju). Katedrala u Milanu jedna je od najvećih crkvi na svijetu, druga po veličini u Italiji (od nje je veća samo Bazilika svetog Petra u Rimu) i druga po veličini gotička katedrala na svijetu, poslije katedrale u Sevilji u Španjolskoj. Unutrašnju visinu središnjeg broda katedrale nadmašuje samo katedrala u Beauvaisu koja se nalazi u Francuskoj.

Krov je otvoren za posjete turista (uz naknadu), što omogućava da se izbliza vide mnoge izvanredne skulpture koje su tu smještene. Zgrada je izgrađena od opeka, a fasada joj je pokrivena bijelim mramorom. Osnova je u obliku latinskog križa i dijeli crkvu na 5 brodova, koji su razdvojeni s 40 stupova.

Prvo je izgrađen istočni dio s apsidom, koji ima najviše gotičkih karakteristika. Radovi na zapadnoj fasadi su započeti oko 1650., a završeni tek u 19. stoljeću, tako da ova fasada ima više klasičnih nego gotičkih karakteristika. Izgradnja kupole počela je krajem 15. stoljeća, a završena je izgradnjom tornja nad kupolom u 18. stoljeću.