Motiv

Izvor: Wikipedija

Motiv je književni pojam, najčešće imenica, koji se gotovo uvijek pronalazi u pjesmama, ali i ostalim književnim vrstama, on je najmanja jedinica nekog književnog djela. Budući da se radi o najmanjim građevnim književnim elementima, oni se udružuju u teme ili komplekse motiva. Kada se autor u svojem djelu često koristi jednim motivom, on se zove provedbeni motiv ili lajtmotiv.[1][2]

Kompozicijsko značenje[uredi | uredi kôd]

Kompozicijski, motiv je najuža jedinica koja se više ne može raščlaniti. Ovakvi se motivi dijele na statične i dinamične.

Statični motivi opisuju situacije, osjećaje, stanja, raspoloženje, atmosferu, predmete i ambijent. Za vrijeme pripovijedanja, ovi motivi zaustavljaju tijek radnje ili ga sasvim usporavaju. Njihova je funkcija opisivanje likova, vanjskog ili unutrašnjeg prostora te predmeta.[3]

Dinamični motivi imaju glavnu ulogu kod tijeka radnje pripovijednog i dramskog dijela te epa, spjeva i epske i pripovjedne pjesme. Oni pokreću zbivanje i uspostavljaju daljnji slijed radnje. Što se tiče ove funkcije, oni mogu biti glavni i sporedni, to jest vezani za glavnu ili sporednu radnju.[3]

Tematsko-povijesno značenje[uredi | uredi kôd]

Tematsko-povijesno, motiv može imati tri značenja:

  • Može se pojavljivati u djelima različitih vremenskih razdoblja i naroda. Obično su to motivi poput smrti, slobode, ljubavi, sukoba i obiteljskih odnosa.
  • Motivi se mogu pojavljivati i kao osjećaji i ideje koji se pojavljuju u više dijela istog autora, na primjer: snovi, nemir, tjeskoba, pogled, magla, mjesečina i drugi.
  • Mogu odgovarati na pitanje što je autora djela potaknulo da napiše pjesmu, roman ili dramu.[3]

Druge podjele[uredi | uredi kôd]

Neki autori sami su napravili svoje podjele. Boris Viktorovič Tomaševski motive je podijelio na slobodne i vezane s obzirom na to sudjeluju li u glavnom tijeku radnje ili na dinamične i statične s obzirom na to upućuju li na same događaje ili na stanje.[1]

Strukturalisti su motive odlučili preimenovati u funkciju.

Ruski su formalisti proširili njegovo određenje i on uz tematsku čini i najmanju sintaktičku cjelinu koja ulazi u veću cjelinu narativnoga teksta.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b motiv | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 10. lipnja 2021.
  2. lajtmotiv | Proleksis enciklopedija. proleksis.lzmk.hr. Pristupljeno 10. lipnja 2021.
  3. a b c Motiv | Lektire.hr. www.lektire.hr. Pristupljeno 10. lipnja 2021.