Nicolas Poussin

Nicolas Poussin
Barok - Neoklasicizam
Autoprtret iz 1650., ulje na platnu, 98 x 74 cm, Louvre.
Rođenje	15. lipnja, 1594. Villers-en-Vexin, kraj Andelysa, Francuska
Smrt	19. studenog 1665. Rim, Italija
Vrsta umjetnosti	slikarstvo - crtež
Praksa	Rouen, Pariz, Rim, Bologna
Utjecao	Jean Auguste Dominique Ingres, Jacques Louis David, itd.
Utjecali	Guido Reni, Rimska umjetnost, Rafael
Poznata djela	Germanikova smrt Otmica Sabinjanki Sveta obitelj na stubama Arkadija Fokionov pogreb
Portal o životopisima

Nicolas Poussin (Villers-en-Vexin, kraj Andelysa, 15. lipnja, 1594. – Rim, 19. studenog 1665.) bio je najvažniji francuski slikar 17. stoljeća; začetnik i vodeći slikar klasicizma u razdoblju baroka. Uglavnom je djelovao u Rimu, a kraće vrijeme bio je dvorski slikar kralja Luja XIII. u Parizu.

Životopis

Poussin je najprije učio u Rouenu, a potom u Parizu kod Lallemanda. Dobro je poznavao maniriste iz Fontainebleaua, kao i djela Rafaela i njegove škole. Za vrijeme boravka u Bologni 1624. godine dolazi pod utjecaj klasične umjetnosti akademije obitelji Caracci i Guida Renija, a potom odlazi u Rim. Ondje, radeći s umjetnicima kao što su Pietro da Cortona i Giovanni Lafranco, eksperimentira s upotrebom boje na način Tiziana.

Godine 1640. odlazi u Pariz gdje nadgleda ukrašavanje velike galerije u Louvreu, slika oltarne pale i izrađuje naslovne stranice za knjige kraljevske tiskare, ali se već nakon dvije godine odlučuje vratiti u Rim gdje živi do kraja života.

Otmica Sabinjanki, 1637. – 38., ulje na platnu, 159 x 206 cm, Louvre

Djela

Isprva je radio pod raznim utjecajima (talijanskih manirista, fontembloške škole i dr.), potom inspiriran rimskim antičkim spomenicima, Rafaelovim freskama i Tizianovim koloritom stvara vlastiti stil (Germanikova smrt,1627.). Između 1630. i 1640. godine napušta barokni i prihvaća strogo klasičan stil naginjući racionalnoj jasnoći i arheološkoj preciznosti kakve nalazimo u Otmici Sabinjanki (1637.).

Uz portrete, slikao je duboke i prozračne krajolike s antičkim građevinama ili ruševinama u koje je harmonično uklapao biblijske (Sveta obitelj na stubama), pastoralne (Četiri godišnja doba) i mitološke likove, osobito iz djela Vergilija, Ovidija i pjesama T. Tassa (Krajolik s Folkionovim pogrebom, 1648.).

Snažno je utjecao na generacije francuskih slikara, te će njegov osobni pristup formalnog savršenstva i rafinirane intelektualnosti dugo ostati odrednicom francuske umjetnosti. Osobito je prepoznatljiv njegov utjecaj na Ingresa i J. L. Davida, čime se smatra ocem neoklasicizma, no romantizam će njegovo djelo daleko manje cijeniti.

• 
  Helios i Faeton s četiri godišnja doba, 1635., ulje na platnu, 122 × 153 cm, Državni muzej u Berlinu.
• 
  Arkadija (Et in Arcadia ego), 1637.-38., ulje na platnu, 87 x 120 cm, Louvre
• 
  Fokionov pogreb, 1648., ulje na platnu, 114 × 175 cm, Nacionalna galerija Walesa, Cardiff.
• 
  Četiri godišnja doba (Ljeto), 1660.-64., uje na platnu, 1.18 m × 1.60 m, Louvre.