Petar Crni
Petar Crni (lat. Petrus Zerni) je bio hrvatski plemić, robovlasnik i latinski pjesnik u drugoj polovici 11. stoljeća.[1][2]
Značaj[uredi | uredi kôd]
Značajan je po zadružbini u Poljicu koju je osnovao i posvetio 11. listopada 1080. nakon što je završena izgradnja njena samostana.[3] Samostan se nalazio uz posjede Splitske nadbiskupije, te je Petar navodno oko njega podigao i zidine. Za taj je samostan značajan i Supetarski kartular, koji naglašava imovinu te zadružbine. Ekonomiku zadružbine ogromnim dijelom činili su robovi, koje je Petar stekao razmjenom, vraćanjem duga ili njihovom kupnjom.[4] Crkvu je obdario zemljišnim posjedima (u Poljicima, Splitu, na otoku Braču), mlinicama, uresio umjetninama, srebrnim posuđem i misnim ruhom. Za ono doba samostan je raspolagao bogatom knjižnicom – oko 25 svezaka – ali ni jedan nije sačuvan.
Petar se tokom svoga života opredijelio za latinašku stranku unutar Hrvatskog Kraljevstva usprkos svojem očitom hrvatstvu,[5] te se tim povodom oženio za Anu, kćer latinaša Maje Favoa.[6] Petar je, prema svemu sudeći, nadživio svoju ženu i time postao udovac.[7] Njegov se otac zvao Gumaj, koji se navodi kao sin Mihače.[8]
Od ostataka crkve sačuvao nam se njegov epitaf, koji nam i donosi vijest o sukobu latinaške i glagoljaške stranke. Pretpostavka je da su ostatci sadržavali i njegov sarkofag prije nego što su uništeni u izgradnji.[9]
Spor oko posjeda s kraljem[uredi | uredi kôd]
Nakon što je kralj Zvonimir poklonio neke zemlje svom ujku Strezi, protiv tog čina se usprotivio Petar Crni, koji je tada bio jedan od najvažnijih ljudi u državi, te je zatražio od kralja da promijeni odluku jer su ti posjedi zapravo pripadali njemu. Petar je otpremio svoje svjedoke u Šibenik i ondje uvjerio kralja da mu vrati posjede.[10]
Epitaf[uredi | uredi kôd]
Isklesan u heksametru, dovršen od strane njegova brata Dobra.[11] Prva četiri stiha pripisuju se samom Petru, te su karakterizirana originalnošću i dubokoumnošću, dok su preostalih šest pripisivana Dobru.[2]
»TAM SORDENTE DOMO PERSPICE QVID SIT OMO / IN REBUS STVLTIS STVDVI NICHIL VTILE MVLTIS / ET DVM UIGVI TERROR IN ORBE FVI/PARVM ADVC DICAM DE MEI CORPORIS V(I) T(A)M / DVM VICXIT IN MVNDO UALATVS MUNERE (FVNDO) / INGENIO LVCXIT PETRVS SVA QVAM BENE D(VCXIT) / OMNIA DESPECSIT COR SEMPER AD ET(ER)A UECXIT / TEMPLVM FVNDAUIT CVM MENIBUS E(TD)ECORAVIT / HC OBDORMIVIT CVM SPIRITV (AST)RA PETIVIT / DOMINVS ASCRIBIT DABRVS HIC ME PE(R)FECIT.« »U tako smradnoj kući pogledaj što je čovjek!U zemnim ludostima nastojah ne koristiti mnogima.
I dok bijah krepak, strah sam svijetu bio.
Još ću nešto reći o svome životu.
(Petrovi stihovi)
Dok življaše na svijetu okružen obiljem,
umom svijetljaše Petar i dobro poslove vođaše.
Sve prezre: srce uvijek pružaše vječnosti.
Hram sagradi sa zidinama i uresi ga.
Ovdje počinu, duhom težeći zvijezdama.
Gospod određuje, Dobre me ovdje dovrši.
(Dobrini stihovi)«
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Skok, Novak str. 78/79
- ↑ a b http://hrcak.srce.hr/102495
- ↑ Skok, Novak str. 33/37
- ↑ Skok, Novak str. 78
- ↑ Skok, Novak str. 32
- ↑ Skok, Novak str. 27
- ↑ Skok, Novak str. 42
- ↑ Skok, Novak str. 47
- ↑ Skok, Novak str. 24
- ↑ Skok, Novak str. 44
- ↑ Hrvatski biografski leksikon (CRNI, Petar) redakcija (1989) - enciklopedija.lzmk.hr
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Viktor Novak, Petar Skok, Supetarski kartular, Zagreb, 1952., JAZU