Pustinje i vegetacija sušnih područja

Biomi
Suhozemni biomi
	Tundra
	Tajga/borealne šume
	Planinski travnjaci i šikare
	Crnogorične šume umjerenog pojasa
	Tropske i suptropske crnogorične šume
	Umjerene listopadne i mješovite šume
	Mediteranske šume i makije
	Tropske i suptropske vlažne listopadne šume
	Tropske i suptropske suhe listopadne šume
	Umjereni travnjaci, savane i šikare
	Tropski i suptropski travnjaci, savane i šikare
	Pustinje i vegetacija sušnih područja
	Plavljena travna vegetacija
	Riparianska zona
	Vlažno područje
	Vodeni biomi
	Jezero
	Priobalje
	Šume mangrova
	Šuma kelpa
	Koraljni greben
	Neritička zona
	Epikontinentalni pojas
	Pelagijska zona
	Bentos
	Hidrotermalni izvori
	Hladni izvori
	Led
	Drugi biomi
	Endolitska zona

Pustinje i vegetacija u sušnih područja su biom kojeg karakterizira mala količina padalina.^[1]

Definicija i raširenost[uredi | uredi kôd]

Pustinje i vegetacija sušnih krajeva dobivaju godišnju količinu padalina od 25 cm ili manje i imaju suhu ili vrlo suhu klimu koju odlikuje snažan deficit vlažnosti, gdje godišnji mogući gubitak vlage preko evapotranspiracije daleko prelazi količinu dobivenih oborina. Pustinje i sušna vegetacija se pojavljuje u tropskim, subtropskim i regijama s umjerenom klimom. Pustinjsko zemljište je obično pjeskovito ili kamenito i ima malo organskih materija. Slano zemljište je često.

Biljke i životinje ovih staništa su prilagođene niskoj razini vlage. Hiperaridne regije su uglavnom bez vegetacije i životinja, a u njih spadaju kamenite pustinje i pješčane dine. U vegetaciju u regijama sa suhom klimom spadaju i neki travnjaci, šikare i manje šume. Biljke koje su prilagođene suhoj klimi se nazivaju kserofitima, a u njih spadaju sukulentne biljke, geofiti, sklerofitne i slične biljke. Životinje, uključujući i kukce, gmazove, paučnjake, ptice i sisavce, često izleze van samo noću kako bi izbjegle velike vrućine i gubitak vode.