Slina

Izvor: Wikipedija

Slina je tekućina koja nastaje u žlijezdama slinovnicama. Dnevno nastaje u fiziološkim uvjetima između 500 i 1500 mL ove bistre seromukozne tekućine. Sastav sline čini 98% voda, a ostatak mukoza (mukopolisaharidi i glikoproteini), elektroliti (natrij, kalij, kalcij, itd.), razne antibakterijske tvari (tiocijanat, antitijela IgA) i enzimi (amilaze i lipaze). Parasimpatikus kotrolira lučenje sline.

Funkcije sline[uredi | uredi kôd]

Glavne funkcije sline su:

  • probavna funkcija: vlaži i omekšava zalogaj; u slini se nalazi enzim ptijalin (α-amilaza)
  • zaštitna funkcija: stalno lučenje sline mehanički čisti usta, održava stalnu pH vrijednost u ustima
  • koagulacija: životinje ližući rane pospješuju koagulaciju

Poremećaji lučenja sline[uredi | uredi kôd]

Povećanjem lučenja slina smatra se ako osoba luči više od 1500 mL, a smanjenje ako osoba luči manje od 500mL.

Pojačano slinjenje[uredi | uredi kôd]

Može biti posljedica upala u ustima ili ždrijelu, trovanja nekim tvarima (npr. pilokarpin) ili u trudnoći. Bolesti središnjeg živčanog sustava također povećavaju lučenje sline (npr. encefelitis, bjesnoća).

Smanjenje slinjenja[uredi | uredi kôd]

Do smanjenja može doći zbog bolesti žlijezda slinovnica (npr. Sjögrenov sindrom) ili u nekim općim stanjima.