Tonko Maroević
| Tonko Maroević | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 22. listopada 1941. |
| Smrt | 11. kolovoza 2020. |
| Zanimanje | pjesnik, esejist, prevoditelj, likovni i književni kritičar |
| Portal o životopisima | |
Tonko Maroević (Split, 22. listopada 1941. – Stari Grad, 11. kolovoza 2020.[1]) bio je hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj (najviše s talijanskog), istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, likovni i književni kritičar, autor niza monografija o hrvatskim slikarima i akademik. Podrijetlom je bio Starograđanin.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen 1941. godine, Tonko Maroević je maturirao u splitskoj Klasičnoj gimnaziji. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskog fakulteta u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1976. tezom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas. Na istom je Fakultetu bio asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti 1965.1970, a od 1970. do umirovljenja u zvanju znanstvenog savjetnika 2011. radio je na Institutu za povijest umjetnosti te predajući kao profesor povijesti umjetnosti.
Istraživao je suvremenu hrvatsku umjetnost, napisao brojne eseje, likovne i književne kritike, pjesme. Angažirao se na promicanju umjetnosti te je bio čest na promocijama knjiga, otvaranju izložaba i sl.[2] Bio je član raznih komisija i ocjenjivačkih sudova (za dodjelu nagrade Galerije Foruma[3] i dr.).
Od 2002. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među ostalim Goranovim vijencem, nagrade Vladimir Nazor za životno djelo.[2]
Umro je u Starom Gradu na Hvaru u 79. godini, gdje je i pokopan na mjesnom groblju.[2]
Djela[uredi | uredi kôd]
Znanstvena i esejistička[uredi | uredi kôd]
- Primjeri (1965.)
- Polje mogućega (1969.)
- Dike ter hvaljenja (1986.)
- Nives Kavurić-Kurtović (1986.)
- Ivan Lacković Croata (1987.)
- Zrcalo adrijansko: obilježja hrvatsko-talijanskog jezičnog dijaloga (1989.)
- Zlatko Kauzlarić Atač (1996.)
- Klik!: trenutačni snimci hrvatskog pjesništva (1998.)
- Pohvala pokudi (1998.)
- Antun Zuppa (2000.)
- Zlatko Šimunović (2001.)
- Antun Babić (2002.)
- Borgesov čitatelj (2005.)
- Napisane slike (2007.)
- Družba da mi je: domaći književni portreti (2008.)
- Skladište mješte sklada (2010.)
Antologije[uredi | uredi kôd]
- Bikova koža (1987.) - antologija katalonskog pjesništva
- Uskličnici (1996.) - antologija hrvatskog pjesništva 1971.-1995.
- Riječi za jedan lapidarij (2018.) - antologija katalonskog pjesništva
- Svjetlaci (2019.) - antologija hrvatskog pjesništva 1996-2019.
Pjesme[uredi | uredi kôd]
- Primjeri (1965.)
- Slijepo oko (1969.)
- Motiv Genoveve (1987.)
- Trag roga, ne bez vraga (1986.)
- Četveroručno (1992.)
- Sonetna struka (1992.)
- Black&light: versi od prigode (1995.)
- Redak mulja, redak pjene (2013.)
- Drvlje i kamenje (2009.) - izabrane pjesme
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]
- 1997. – Poeta oliveatus na manifestaciji Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što – baštinski dani
- 1988. – Nagrada "Tin Ujević", za zbirku pjesama "Trag roga ne bez vraga"
- 2011. – Plaketa "Dobrojutro, more", s pjesničkih susreta u Podstrani
- 2013. – Nagrada Radovan Ivančević za životno djelo za 2012. godinu[4]
- 2013. – Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
- 2018. – Goranov vijenac za pjesnički opus
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Iznenada preminuo legendarni akademik Tonko Maroević pristupljeno 11. kolovoza 2020.
- ↑ a b c Dnevnik/IMS/P.F./HRT: Posljednji ispraćaj Tonka Maroevića HRT. 14. kolovoza 2002. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.
- ↑ KIC[neaktivna poveznica]
- ↑ Tportal.hr – Tonko Maroević dobitnik je nagrade Radovan Ivančević. Objavljeno 13. lipnja 2013. Pristupljeno 17. prosinca 2022.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Matica hrvatska / Feđa Gavrilović: »Mi smo mali i katkad se napuhujemo« (intervju s Tonkom Maroevićem)
- Tportal.hr – Književni festival Faro(pi)s: Utjecaj Tonka Maroevića u kulturnom i umjetničkom životu
- Tportal.hr – U Matici hrvatskoj održan skup o Tonku Maroeviću
| |||||