Veronika Desinićka
Veronika Desinička bila je druga supruga Fridrika II. Celjskog. Zbog nepoželjnosti njihovog braka protiv Desinićke spružen je progon, a premda je oslobođena optužbe, usmrćena je i tako postaje žrtva prvog zabilježenog progona vještica u Sloveniji. Legende o Veroniki Desiničkoj su legende koje se vezuju uz dvorac Veliki Tabor.
Veronika Desinićka[uredi | uredi kôd]
Legenda o Veroniki Desinićkoj je stoljećima stara legenda o strastvenoj, ali zabranjenoj ljubavi između mladog grofa Fridrika, sina moćnog velikaša grofa Hermana II. Celjskog, i Veronike s Velikog Tabora, tada posjeda Celjskih.
Danas se uglavnom navodi da je Veronika Desinićka bila pučanka; neki stariji izvori navode da je bila iz redova sitnog plemstva.[1]
Sve varijante legende govore da je mladi Fridrik Celjski zanemarivao svoju zakonitu ženu Elizabetu Frankopan, ostavljajući je u dvoru dok je dugo izbivao obilazeći ljubavnice. Na jednom takvom putovanju se strastveno zaljubio u lijepu Veroniku Desinićku, koja je živjela u blizini Velikog Tabora.
Ubrzo potom, optužen za ubojstvo svoje žene Elizabete Frankopan, Fridrik bježi s Veronikom u Fridrihštajn u blizini Kočevja u južnoj Sloveniji i u tajnosti organizira vjenčanje. Grof Herman šalje vojsku po njih, Fridrika baca u tamnicu, a Veroniku daje utopiti i zazidati u zidine Velikog Tabora.
Veronika čarobnica[uredi | uredi kôd]
Postoji i legenda o Veroniki Desinićkoj kao o čarobnici koja je spasila Veliki Tabor od Turaka. Provalivši kroz vanjski obrambeni zid, Turci su došli do ispred samog grada. Veronika je na prozoru rezuckala slamu na sitne komadiće. Kad su se Turci približili, prosula je na njih izrezanu slamu koja se pretvorila u jato stršljena i tako otjerala Turke.
Popularna kultura[uredi | uredi kôd]
Krajem 19. stoljeća, napisao je Hinko pl. Davila povijesni roman "Zagorska ruža", koji na romantičan način prikazuje tragičnu povijest Fridriha i Veronike.
Ansambl "Lado" je u svoj repertoar unio suvremeni folklorni balet s pjevanjem "Veronika Desinička": glazbu za balet skladao je Davor Bobić, a koreografiju potpisuje Dinko Bogdanić. Pjesme su uzete iz hrvatske narodne baštine.[2]
Legenda o Veroniki Desinićkoj je sastavni dio kulturne i turističke prezentacije značajnog hrvatskog dvorca Veliki Tabor.[3]
Također, lik Veronike Desinić možemo naći i u kultnom hrvatskom filmu "Kalvarija" Zvonimira Maycuga.
Slovenska pjevačica Raiven, predstavljat će Sloveniju na Euroviziji 2024. s pjesmom Veronika inspiriranom priči o Veroniki Desiničkoj.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Antun Kozina: "Najsačuvanija 'turistička' legenda o Veroniki Desinićkoj"Muzejski vjesnik. Glasilo muzeja Sjeverozapadne Hrvatske, Vol.1. No.1. Siječanj 1978.
- ↑ "LADO: Veronika Desinička Davora Bobića i Dinka Bogdanića - Spektakularni pokušaj" Maja Đurinović za "Vijenac" 341/2007, , pristupljeno 10. prosinca 2013.
- ↑ Školski video rad "Legenda o Velikom taboru", Projekt grupe "Hrabri kreativci" OŠ Oroslavje pristupljeno 10.12.2013.
- ↑ Raiven brings her ethereal symphony from Slovenia. Eurovision.tv. EBU. 12. prosinca 2023. Pristupljeno 12. prosinca 2023.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Hinko pl. Davila: Zagorska ruža, Zagreb, 1899.; novo izdanje F.I.L art. Krapina 2000, ISDN 953-6390-01-9
- Josip Eugen Tomić:, Veronika Desinićka: historijska tragedija u četiri čina, Matica hrvatska, Zagreb
- Viktor Kučinić: "Veronika Desinićka u svjetlu historije", Jugoslav. Štampa, 1939.
Naslovnica Viktor Kučinić Jugoslav. Štampa, 1939 - Broj stranica: 66