Viktorija Aladžić

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "književnik".
(Primjeri uporabe predloška)

Viktorija (r. Vujković-Lamić) Aladžić Subotica, 14. ožujka 1959.) je hrvatska književnica iz Vojvodine, po struci arhitektica, studij je završila u Beogradu 1985., gdje je i doktorirala 2008., docentica na Građevinskom fakultetu u Subotici. Piše prozu, pjesme i publicistiku.

Objavila je dvije zbirke intelektualno strukturirane proze,[1] a ukupno tri knjige kratkih priča.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Putovanje u Firencu, (proza), 1989.
  • Zgrada subotičkog pozorišta, (zajedno s Gordanom Vujnović-Prćić), 1992.
  • Šljivin cvijet, kratke priče
  • Sunčani grad, nove i stare priče, 1998.
  • Secesija u Subotici, Subotica, 2002.
  • Hungarian Ceramics from the Zsolnay Factory, New York, 2002. (koautorica)
  • Gradotvorci I, Subotica, 2004.
  • Gradotvorci II, Subotica, 2006. (s M. Grlicom i G. Vujnović-Prčić);
  • Subotica koja nestaje, Subotica, 2012.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
Nedovršeni članak Viktorija Aladžić koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.