Vodica (Baja, Mađarska)

Koordinate: 46°07′44″N 18°55′58″E / 46.128809°N 18.932673°E / 46.128809; 18.932673
Izvor: Wikipedija

Vodica (mađ. Máriakönnye)[1] je četvrt grada Baje, grada u jugoistočnoj Mađarskoj.

Zemljopisni položaj[uredi | uredi kôd]

Vodica je jedna od četvrti grada Baje koje su imale ime hrvatskog podrijetla. Nalazi se duž ceste koja vodi od Baje prema Monoštoru, na pola puta od tih dvaju naselja, južno od Baje, sjeverno od Monoštora. Srimljan je zapadno, Vaškut je jugoistočno. Zapadno od Vodice teče kanal Ferenc-tápcsatorna.

Upravna organizacija[uredi | uredi kôd]

Upravno pripada naselju Baji.[2][3]

Poštanski broj je 6500.

Svetište[uredi | uredi kôd]

Marijansko svetište Vodica (Suza Marijina) pod upravom je bajske plebanije sv. Antuna.[4] Mise se održavaju na mađarskom, na hrvatskom i na njemačkom jeziku.[4]

Hodočasničko je mjesto Hrvata u Mađarskoj.[5] Prema istraživanjima Ruže Begovac, jedno je od hodočasničkih mjesta u Mađarskoj koja su najznačajnije utjecala na oblikovanje pučke vjerske kulture i izraza Hrvata u Mađarskoj, uz Andoč, Đud, Kis-Cell, Turbek, Koljnof, Marijakemend, Erčin i Snježna Gospa nad Pečuhom.[5]

Za bunjevačke Hrvate predstavlja ono što Hrvatima iz Baranje znači marijansko svetište Jud.[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Živko Mandić: Folia onomastica croatica 14/2005. Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, Folia onomastica croatica 14/2005.
  2. Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi - povijest hrvatskih imena mjesta u Bačko-bodroškoj županiji, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 50-51
  3. Mađarski statistički ured
  4. a b (mađarski) Baja-Vodica Bácska népeinek közös búcsújáróhelye
  5. a b U povodu novoprikupljene i objavljene usmene vjerske baštine Hrvata u Mađarskoj (Mr. Ruža Begovac: Idem spati Boga zvati i Manja milavati, Hrvatski institut u Pečuhu, Pečuh, 1993., autorica Hrvojka Mihanović-Salopek Stud ethnol. Croatica, Vol. 6, str. 217-237, Zagreb, 1994. 0 Hrvatima u Mađarskoj i Podunavlju
  6. Religija i etničnost kod Hrvata u Mađarskoj: sociialno- historijski pregled, autor Josip Kumpes, Etnol. tríb. 2 l, Vol. 28, l998., str. 9-33

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]