Željezov(III) oksid

Izvor: Wikipedija
Željezov(III) oksid


IUPAC nomenklatura Željezov(III) oksid
Ostala imena diželjezov trioksid; hematit; željezov seskvioksid
spekularit; okso-(oksoferiooksi)željezo
Identifikacijski brojevi
CAS broj 1309-37-1
RTECS broj NO7400000
EC broj 215-168-2
PubChem broj 518696
Osnovna svojstva
Molarna masa 159,69 g·mol−1
Relativna molekulska masa 159,69
Izgled crvena krutina ili prah bez mirisa
Gustoća

5,26 g·cm−3

Talište 1838,15 K 1565 °C
Topljivost u vodi

netopljiv
topljiv u kiselim ili slatkim otopinama

Struktura

Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Nadražujuće
Nadražujuće
(Xi)
NFPA 704
0
0
0
 
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Željezov(III) oksid (Fe2O3, hrđa, ruzina) jedan je od nekoliko oksida željeza. Postoji u dvije kristalne modifikacije: mineral hematit sa strukturom korunda i magnetit (gama-Fe) s inverznom spinelnom strukturom.

Svojstva[uredi | uredi kôd]

Najvažniji je rudni mineral za dobivanje željeza. Kod nas se nalaze velike količine tog spoja na Petrovoj Gori.

Željezov(III) oksid se rijetko kad i naziva „prirodna korozija željeza“, jer je hrđa rezultat korozije.

Čisto je željezo postojano u suhom zraku i u vodi u kojoj nema otopljena kisika. Međutim, u vlažnom zraku željezo korodira, pri čemu se na površini stvara hrđa. Po kemijskom sastavu hrđa je hidratizirani željezov(III) oksid (Fe2O3 x ?H2O; jer količina vode nije stalna).

Uporaba[uredi | uredi kôd]

Rabi se i kao sredstvo za poliranje, točnije, koristi se uklopljen u polimer na raznim trakama i diskovima (audio i video-kasete, diskete). Zbog vrlo sitnih čestica od kojih se sastoji prah željezovog(III) oksida, koristi se kao abraziv kod poliranja metalnog nakita i u proizvodnji optičkih sustava. Koristi se u visokim pećima u proizvodnji željeza, kozmetici kao crveni pigment, zbog svoje boje, za pročišćavanje plinova, kao katalizator, itd. Također je i oksidans, ali malo teže izgara od svih ostalih.
Nanočestice, netoksične u malim količinama, a kemijski aktivne površine, koriste se kao kontrast u tehnici snimanja magnetskom rezonancijom, kao magnetski nosač farmakološki važnih spojeva, te za lokaliziranu termoterapiju.[1]

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

  • Hrđanje željeza je spora (i dugotrajna) reakcija. Za usporedbu s ionskom reakcijom otopina olovovog (II) nitrata (Pb(NO3)2) i kalijevog jodida (KI), trenutno nastaje žuti talog olovovog (II) jodida (PbI2). Općenito su ionske reakcije brže od molekulskih. Jedan od čimbenika koji utječe na brzinu kemijske reakcije je i vrsta čestica.
Također je i s onim u svagdašnjem životu ali kod fizike, gdje ako automobil za jedan sat prijeđe put od 120km, prosječna je brzina 120 km/h. :Trenutna je brzina ona koju brzinomjer pokazuje u promatranom trenutku na nekoj određenoj brzini. Može se dakle zaključiti da je agregacijsko stanje reaktanata jedan od čimbenika koji utječe na brzinu reakcije. Brzina reakcije veća je što je veća ukupna površina reaktanata u čvrstm agregacijskom stanju. Općenito, ako se nekoj reakcijskoj smjesi povisi temperatura za 10°C, brzina se približno udvostruči.
  • Sloj hrđe je porozan, mekan i lako se ljušti, pa ne štiti površinu željeza od daljnje korozije. Budući da je korozija elektrokemijski proces, ona najviše ovisi o redukcijskom elektrodnom potencijalu kao svojstvu metala; što je on negativniji, otpornost metala prema koroziji je manja. :Jedan od velikih problema tehnološkog razvitka i današnje civilizacije jest hrđanje (ili korozija željeza). Korozija može prouzročiti velika oštećenja materijala, a time i propadanje metalnih konstrukcija i industrijskih postrojenja. Zbog toga se primjenjuju različite metode zaštite, npr. katodna zaštita, galvanizacijom ili premazivanjem svakojakim bojama /temeljnim ponajbolje/.
Oko 20% željeza proizvedenog u jednoj godini potroši se za zamjenu proizvoda koji su uništeni hrđom.
Zato se podnožja auta koja se često kreću po cestama po kojima se baca sol premazana uljanim bojama više od 1 puta.
Za sve metale može se reći da manje korodiraju ako su čisti jer na mjestima gdje je došlo do onečišćenja postoji mogućnost nastanka galvanskih članaka, tj. elektrokemijske korozije. Pri tome se uvijek troši metal s negativnijim elektrodnim potencijalom.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Hrvatska enciklopedija (LZMK); broj 11 (Tr-Ž), str. 478. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2009.g. ISBN 978-953-6036-41-7
Nedovršeni članak Željezov(III) oksid koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.