Posljednja večera (Leonardo)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Leonardo da Vinci (1452-1519) - The Last Supper (1495-1498).jpg
Posljednja večera
Leonardo da Vinci, 1495.-1498.
tempera na ciglenom zidu
422 × 904 cm
Santa Maria delle Grazie, Milano
Portal: Likovna umjetnost

Posljednja večera Leonarda da Vincija jedno je od najvećih svjetskih umjetničkih remek-djela. Unatoč jadnom stanju ova slika je postala ikonom kršćanskog slikarstva i jedna od najpoznatijih slika na svijetu. Njezin uspjeh potječe iz Leonardove sposobnosti prikazivanja karaktera i dramatične napetosti, te njihovim smještanjem u dominantan i ujedinjujući arhitektonski interijer.

Povijest[uredi VE | uredi]

""A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti."

Vjerojatno 1494. god. Leonardo da Vinci dobiva zadatak da napravi sliku Posljednja večera u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je Vojvoda od Milana izabrao sebi kao obiteljsku kapelu i mauzolej, i koju je 1492. godine Bramante djelomično renovirao. Slika je trebala ukrašavati sjeverni zid refektorija (blagovaonice u samostanu), nasuprot zidu na kojemu je već bilo naslikano Raspeće[1]. Dana 8. veljače 1498. Luca Pacioli u svom traktatu De divina proportione potvrđuje Vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo.

Slika je preživjela bombaški napad saveznika 1943., no vlažni su zidovi uzrokovali konstantno pogoršavanje stanja cijele slike.

Kompleksni i radikalni postupak restauracije dovršen je u drugoj polovici 1990-ih, tako da je djelo opet dostupno javnosti.

Odlike[uredi VE | uredi]

Poput Masacciovog "Svetog Trojstva", Leonardova Posljednja večera je smještena na razinu gledateljeva očišta i iluzionistički ispunjava zid tako da nam se čini kako se prostor otvara iza postojećeg prostora.

Leonardo je prikazao nekoliko pokreta likova koji su uslijedili nakon što je Isus najavio kako će ga jedan od njegovih učenika izdati[2]. Svaki od apostola je reagirao u skladu sa svojom osobnosti koje su opisane u Bibliji. Petar, koji se nalazi kao peti s lijeva, u bijesu je zgrabio nož kojim će kasnije odsjeći uho jednom od vojnika. Ivan, najmlađi apostol, pada u nesvijest prema Petru. Toma, Isusu prvi s desna, upire svojim nevjernim prstom u vis. Dok se Juda, koji je odmah Petru s lijeva, kao zlikovac na slici, nezainteresirano oslanja laktom na stol udaljivši se što više od Isusa. U Leonardovoj izvedbi Posljednje večere, Juda sjedi na istoj strani stola kao i Isus i Apostoli, a ne - kao po tradicionalnoj shemi - njima nasuprot. Leonardo ga je istaknuo tako što je on jedini lik čije je lice u tami i koji ne reagira jasnom gestom na Isusove riječi.

Likovi su također organizirani u jasnu geometrijsku kompoziciju izduženog pravokutnika koji je podijeljen na 5 piramida (dvije grupe po tri apostola i Isus s raširenim rukama u sredini). Isusova trokutasta forma ponavlja tri prozora iza njega što simbolično predstavlja Sveto Trojstvo. Polukružna luneta iznad središnjeg prozora, zajedno s svjetlošću prozora, služi kao arhitektonska aureola. Dominacija Krista je istaknuta i linijama perspektive arhitekture koje se radijalno šire iz njegove glave poput "zraka" božje svjetlosti koja se širi od "Svjetla svijeta" izvan slike.

Konzervacija restauracija Leonardo da Vincijeve Posljednje večere[uredi VE | uredi]

Stanje slike oko godine 1975.

Konzervacija restauracija Leonardo da Vincijeve Posljednje večere je projekt koji je još uvijek u tijeku, a kojeg počeci sežu nekoliko stoljeća unatrag.Završena krajem 15. stoljeća ,slika je smještena u refektoriju samostana Santa Maria delle Grazie u Milanu,Italija.Sliku je naručio Ludovico Sforza,vojvoda od Milana, godine 1495, kao dio renovacija cilj kojih je bilo pretvaranje lokacije u mauzeolej obitelji Sforza.[3] Rad je započeo 1495 i trajao je do 1498.[4] Slika nam prikazuje scenu reakcije učenika na na Kristove riječi kako će ga netko od njih izdati,sukladno navodu iz Biblije(Ivan 13:22).[5][6]

Tehnika i materijali[uredi VE | uredi]

U vrijeme kada je primio naruđbu za sliku Leonardo nije imao nikakovog iskustva u radu na slici tako velikog formata.Također nije imao niti većeg iskustva u radu u fresko tehnici.Kako fresko tehnika zahtijeva brz rad, Leonardo je odlučio raditi po svome ,te je na suhom zidu radio mješavinom uljanih boja i tempere. Dok se u klasičnoj fresko tehnici nanosi velik broj slojeva žbuke,on je postavio jedan sloj na koji je nanio sloj krede vezane tutkalom, te je na kraju preko toga postavio olovnu bijelu boju.No olovna bijela boja je ,osim što je otrovna,na zidu krajnje nestabilan pigment(s vremenom posmeđi!).

Propadanje[uredi VE | uredi]

Slika je počela propadati već 1517. godine.Ova je činjenica zabilježena u brojnim pismima i dnevnicima iz tog doba.Razlog je prije svega u neuobičajenoj i neprimjerenoj tehnici koju je Leonardo koristio.Već 1582. slika je opisana kao totalno ruinirana.Oko 1682 na mjestu Kristovih nogu usječena su vrata.Godine 1796,pod Napoleonom,francuske su snage koristile refektorij kao štalu.Oko 1800 slika je bila poplavljena, a 1847. jedan engleski pisac sliku spominje kao većinom izgubljenu i propalu.

Povijest konzervatorsko restauratorskih zahvata na slici[uredi VE | uredi]

1700 - te[uredi VE | uredi]

Michelangelo Bellotti[uredi VE | uredi]

Godine 1726, zabilježen je prvi pokušaj restauriranja slike,od strane Michelangelo Bellottija,slikara.[7] Nakon što je ispunio pukotine i otpale dijelove sa novom tempera bojom,sliku je premazao slojem ulja.[8] Zbog toga,većina je originalne boje skrivena iza njegovih intervencija,te su ga stoga prozvali “čovjekom slabog znanja i vještine”.[9]

Giuseppe Mazza[uredi VE | uredi]

Giuseppe Mazza unajmljen je od svećenika konventa Santa Maria delle Grazie oko 1770, da radi na restauraciji i konzerviranju Leonardove Posljednje večere.[10] Mazza, je nažalost Belottijeve intervencije uklanjao željeznim strugalom.[11] Nakon toga je zapunjavao nedostatne dijelove uljenom bojom,te je po svojoj volji preslikavao sliku.[12] Mazza je također mislio da je slika prava freska,te ju je oprao kaustičnom sodom.[13] Zbog ovoga je dobio otkaz te je preseljen u drugi samostan.[14]

1800 - te[uredi VE | uredi]

Stefano Barezzi[uredi VE | uredi]

Godine 1821, Stefano Barezzi, uvjeren da je slika prava freska, pokušava sliku skinuti sa zida.[15] Potom uvidjevši svoju grešku pokušava komade ponovo zalijepiti na zid.[16] Također na sliku je dodao i plohe obojenog štuka.[17]

1900 - te[uredi VE | uredi]

Luigi Cavenaghi[uredi VE | uredi]

Dvadesteo je stoljeće vrijeme kada se u konzerviranju restauriranju počinju koristiti znanstveno zasnovane tehnike iistraživanja.Prvi koji je spomenuto primijenio na slici bio je Luigi Cavenaghi, godine 1908.[18] Zaključio je da je slika izvedena u tehnici tempere na 2 sloja žbuke.[19]

Oreste Silvestri[uredi VE | uredi]

Godine 1924, talijanski slikar Oreste Silvestri latio se čišćenja slike,te je na rubove dodao novu žbuku.[20]

Mauro Pelliccioli[uredi VE | uredi]

Mauro Pelliccioli je na slici radio u 3 odvojena pokušaja,te je 1947, postavljen da dovrši čišćenje slike."[21] Pelliccioli je pokušao da ponovo poveže sliku sa podlogom,natapao je zid šelakom,te injektiro kazein u zid..[22] Ovaj je pokušaj slici vratio boje ,njihovu povezanost,konzistentnost i jasnoću[23]

Između 1951 i 1952 i opet 1954, Pelliccioli se koncentrirao na povratak slike u stanje što bliže prvotnom.[24] Tijekom ovog rada na vidjelo su izašli brojni izvorni Leonardovi detalji poput asiškog veza na stoljnjaku,te zlatnog natpisa na Judinoj odjeći.[25]

Pinin Brambilla Barcilon[uredi VE | uredi]

Detalj glave Isusa,nakon resauracije iz 1999.

Godine 1976. za nadzornika radova imenovan je Pinin Brambilla Barcilon,poznati i priznati restaurator. Slika je u to vrijeme i ponovno detaljno istražena najsuvremenijim postupcima - izvedene su sonarske i radarske probe,uzorkovanje zida,infracrveno snimanje,,rendgensko snimanje.[26][27]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Ove dvije nasuprotne slike su trebale podsjećati svećenike tijekom objeda na povezanost euharistije i Isusove muke.
  2. "A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji i, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.", Novi zavjet, Luka 22,21-23.
  3. (2011) Leonardo da Vinci: The Complete Paintings, Cologne, Germany: Taschen.
  4. (2011) Leonardo da Vinci: The Complete Paintings, Cologne, Germany: Taschen.
  5. (2011) Leonardo da Vinci: The Complete Paintings, Cologne, Germany: Taschen.
  6. John 13:22. pristupljeno 20 April 2016
  7. (2012) Leonardo and The Last Supper, New York: Bloomsbury.
  8. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  9. (2012) Leonardo and The Last Supper, New York: Bloomsbury.
  10. (2012) Leonardo and the Last Supper, New York: Bloomsbury.
  11. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  12. (2012) Leonardo and the Last Supper, New York: Bloomsbury.
  13. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  14. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  15. (2012) Leonardo and the Last Supper, New York: Bloomsbury.
  16. (2012) Leonardo and the Last Supper, New York: Bloomsbury.
  17. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  18. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  19. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  20. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  21. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  22. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  23. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  24. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  25. (2009) Leonardo da Vinci's Last Supper, Milan, Italy: Skira Editore.
  26. (2012) Leonardo and the Last Supper, New York: Bloomsbury.
  27. (1999) Leonardo: The Last Supper, Chicago, IL: University of Chicago Press.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Posljednja večera (Leonardo)