Posljednja večera (Veronese)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Paolo Veronese 007.jpg
Posljednja večera (Krist u Levijevoj kući)
Paolo Veronese, 1573.
ulje na platnu
555 × 1280 cm
Galerija Akademije, Venecija
Portal: Likovna umjetnost

Posljednja večera je monumentalna manirističko ulje na platnu (5,56 x 12,8 metara) Paola Veronesea iz 1573. godine zbog koje ga je inkvizicija optužila za nedoličan prikaz Posljednje večere, te je morao promijeniti naziv slike u Krist u Levijevoj kući.

Povijest[uredi VE | uredi]

Paolo Caliari je rođen u Veroni, te je nazvan Veronese. God. 1553. se preselio u Veneciju, gdje je s Titianom i Tintorettom, dominirao slikarskom scenom 16. stoljeća. Iako se volio luksuzno odijevati, u duhu s likovima sa svojih slika, bio je poznat po svojoj skrušenosti i štedljivosti.

God. 1573. bio je pozvan da pred Svetim sudom inkvizicije pojasni svoju sliku "Posljednja večera" koju je naslikao u raskošnom kasnorenesansnom stilu za dominikanski samostan sv. Giovanni Paola, gdje je trebala zamijeniti ranije Titianovo djelo koje je nestalo u požaru 1571. god. Transkript sa tog suđenja je sačuvan i pokazuje kako su inkvizitori spočitavali Veroneseu njegov realizam:

* Inkvizitori su najprije naložili Veroneseu da se predstavi, navede svoju djelatnost i da opiše 
svoju sliku.
* "Na ovoj slici," tužitelj je upitao, "koji je značaj čovjeka kojemu krvari nos?"
"Želio sam prikazati slugu kojemu nos krvari zbog neke nezgode," odgovorio je slikar. 
* Inkvizitor ga je potom upitao što radi apostol koji je prikazan odmah do svetog Petra. "On ima 
čačkalicu s kojom čisti svoje zube," odgovorio je Veronese.
* Inkvizitor je zamjerio i njemačke vojnike koji su prikazani kako jedu i piju na stubama, te 
zabavljače i druge dodatne likove. "Njemačka je," izjavio je on misleći na 
Martina Luthera, "zaražena herezom." Veronese se pokajnički pravdao kako je samo 
kao slobodan umjetnik želio prikazati Kristovu posljednju večeru u bogataševoj kući gdje je sasvim 
normalno očekivati da dođu i drugi gosti, te sluge i zabavljači. Inkvizicija se nije dojmila ovim 
odgovorom.
* "Zar je dolično na Gospodinovoj posljednjoj večeri naslikati lakrdijaše, pijanice, Nijemce, 
patuljke i slične neuglednosti?"
* "Nije gospodo."

Veroneseu je presuđeno da mora u tri mjeseca promijeniti sliku, na što je on jednostavno promijenio naslov slike u "Krist u Levijevoj kući". Zbog izostanka duhovne dimenzije slike i autorove nebrige za njen smisao, slika je dugo, sve do 19. stoljeća, bila zanemarivana. Danas se slika nalazi u Galeriji Akademije u Veneciji.

Odlike[uredi VE | uredi]

Na slici nema sklonosti nadrealnom, kao u slikama drugih manirista, dapače Veronese svoju geometrijski jasnu kompoziciju duguje Leonardovim i Rafaelovim slikama, dok raskoš gozbe sliči na Titianova djela. Na prvi pogled, slika djeluje kao djelo visoke renesanse, samo 50 godina kasnije naslikano. No, jedan snažan maniristički element prevladava, a to je prevaga vizualnog bogatstva, prave gozbe za oči, nad renesansnim konceptom humanističkog uzdizanja duše. To se najbolje vidi iz nemogućnosti čitanja slike, tj. trenutka Posljednje večere koji je prikazan. Veronese je isticao kako je umjetnikov zadatak da prikaže sve iz domene vidljivog svijeta, te na ovoj slici on smatra da nema ništa važnije od njegovih osjetila.