Povijesni revizionizam

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Povijesni revizionizam označava pokušaje ponovne procjene ili reinterpretacija pogleda na dokaze, motive i proces odlučivanja koji obuhvaću pojedine povijesne događaje. Ponovnim razmatranjem ili postavljanjem novih pitanja reinterpretacije dotad od većine priznatih spoznaja ili stavova na području povijesti, politike ili znanosti.

Reinterpretacija može biti upućena bilo kojem ideološkom sustavu, dominantnom poretku ili međunarodnom ugovoru. Metodologija temelji se na kritičkom pristupu koji nastoji racionalno revidirati od javnog mnijenja opće prihvaćene ideje otvaranjem rasprava i doprinosom novih informacija te preispitivanjem povijesnih izvora.[1]

Važnost povijesnog revizionizma sažeto je opisao američki povjesničar James M. McPherson sljedećim riječima:

Wikicitati „Povijest kontinuiran je dijalog između sadašnjosti i prošlosti. Interpretacije prošlosti se mijenjaju u odgovoru na nove dokaze, nova pitanja koja postavljaju dokazi, nove perspektive stečene prolaskom vremena. Ne postoji jedna, večna i nepromenljiva istina o događajima iz prošlosti i njihovom značenju. Revizionizam čini vitalnom i smislenom beskrajnu odiseju povjesničara usmjerenu razumjevanju prošlosti.”
()

Razlozi za reviziju povijesti[uredi VE | uredi]

Najopćenitiji razlozi za pojavu povijesnog revizionizma ili novo tumačenje povijesnih događaja i procesa, mogu se sažeti na:

  1. pristup novim podacima, najčešće u obliku državnih arhiva sa kojih je tijekom vremena skinuta oznaka "državne tajne", a koji daju potpuno novu perspektivu, ili nova objašnjenja za određene događaje o kojima je postojalo uvriježeno mišljenje ili konsenzus;
  2. nova znanstvena dostignuća, prije svega iz područja prirodnih ili forenzičkih znanosti, koji daju brojne nove podatke ili alate za određivanje starosti (datiranje), porijekla i drugih osobina ljudskih ostataka ili arheoloških artefakata;
  3. promjene političkih okolnosti koje su nalagale da se povijest tumači na drugi način, odnosno novi kulturni i politički trendovi sa kojima se dotadašnja povijest ili njeno tumačenje trebaju "uskladiti"

Povijest povijesnog revizionizma[uredi VE | uredi]

Kao povijesna metoda nastaje krajem 19. stoljeća s francuskom aferom i procesom Dreyfus.

U SFR Jugoslaviji Sarajevski atentat smatran je junačkim činom dok je danas to stajalište revidirano diljem svijeta osim u Srbiji. Primjerice povjesničar Christopher Clark smatra da je ubojstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda bio terorizam i da je izabran za usmrćenje upravo zato što bi, da je ostvarena njegova trijalistička ideja o federaliziranju Dvojne Monarhije sa Zagrebom kao gradom ravnopravnim s Budimpeštom, postojala opasnost da Srbija izgubi promidžbu o ujedinjenju Srpstva.[2] Atentat je izvršen kod Latinske ćuprije. U bivšoj Jugoslaviji taj most je bio nazvan po atentatoru Gavrilu Principu, da bi mu nakon osamostaljenja BiH ponovo bio vraćen prvobitni naziv. [3]

Primjeri revizionističkih povijesnih disciplina[uredi VE | uredi]

  • sovjetologija, anglosaksonska škola koja nastoji zamijeniti službenu pristranu kremljologiju kritičkim i društvenim pristupom
  • revizionistički socijalizam Eduarda Bernsteina
  • cionistički revizionizam Vladimira Jabotinkskog
  • revizionizam Benešovih dekreta
  • poljski revizionizam glede Katina
  • revizionizam ukrajinskog Holodomora.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1]. Jure Vujić, Magnum crimen hrvatskog revizionizma, Matica Hrvatska, Vijenac 446.
  2. www.matica.hr, "Neki zapadni povjesničari o uzrocima Prvoga svjetskoga rata", Gojko Borić, Hrvatska revija 3, 2014., pristupljeno 3. kolovoza 2018.
  3. https://www.dw.com/hr/gavrilo-princip-heroj-ili-terorist/a-16056911