Povijest Kraljevine Jugoslavije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca[uredi VE | uredi]

20. prosinca 1918. godine je formirana prva vlada na čelu s radikalom Stojanom Protićem. Potpredsjednik je bio Slovenac Anton Korošec, ministar unutarnjih poslova Srbin iz Hrvatske Svetozar Pribićević, a ministar vanjskih poslova Hrvat Ante Trumbić. Najveće stranke bile su Narodna radikalna i Demokratska. Također su djelovale i Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS) Stjepana Radića, Slovenska ljudska stranka (SLS) Antona Korošeca i Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO).

Država je bila podijeljena na 33 oblasti (od 200.000 do 800.000 stanovnika: 1) Beogradska, 2) Zagrebačka, 3) Ljubljanska, 4) Mariborska, ...), okruge, srezove i općine. Na čelu oblasti je bio veliki župan kojeg je postavljao kralj. HRSS je tražila da država postane federalna republika, ali se potom izmirila s dvorom i iz svog je naziva izbacila riječ “republikanska”.

28. lipnja je donijet Vidovdanski ustav.

Travnja 1919. osnovana je Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista) koja sljedeće godine mijenja ime u Komunistička partija Jugoslavije (KPJ). Stranka postaje članica Kominterne i zalaže se za rušenje kapitalizma i uspostavu diktature proletarijata po boljševističkom obrascu. Stranka je zabranjena Obznanom krajem 1920, te nastavlja rad u ilegali.

Neprestana polemika između radikala i hrvatskih poslanika kulminirala je 20. lipnja 1928, kada je radikalski poslanik Puniša Račić, u parlamentu, ubio Pavla Radića i Đuru Basaričeka i teško ranio Stjepana Radića, koji je kasnije podlegao ranama. Novi je vođa HSS-a postao Vladko Maček.

Ipak, kralj je zaveo diktaturu 6. siječnja 1929. godine. 3. listopada je preimenovao državu u Kraljevina Jugoslavija.

Dio poslanika Hrvatske stranke prava (Ante Pavelić) odlazi u inozemstvo i stvara ustašku organizaciju. U Makedoniji jačaju probugarski elementi.

Država je podijeljena na devet banovina i grad Beograd.

Kralj je donio tzv. “Oktroirani ustav” 1931. godine.

Pad Kraljevine Jugoslavije[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Raspad Kraljevine Jugoslavije

Kraljevina Jugoslavija, 1929-1941

Kako bi se spriječile revizionističke snage Mađarske i Turske, stvoreni su novi savezi, Mala Antanta (Jugoslavija, Čehoslovačka i Rumunjska) i Balkanski savez (Jugoslavija, Rumunjska, Bugarska i Grčka).

Pod zaštitom Italije, Njemačke i Mađarske, hrvatske su ustaše i makedonski VMRO izvršile atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marselju, u Francuskoj, 9. listopada 1934. godine. Ubijen je i ministar vanjskih poslova Francuske, Luj Bartu. Umjesto maloljetnog kraljevića Petra 2., državom je upravljalo trojno namjesništvo, čiji je naijistaknutiji član bio knez Pavle.

Na izborima svibnja 1935. godine je pobjedio Milan Stojadinović, osnivač Srpske radikalne stranke. Potpisao je Konkordat sa Svetom Stolicom te radio na zbližavanju s Italijom i Njemačkom. Pod britanskim je uticajem Stojadinović dao ostavku. Novi je predsjednik vlade postao Dragiša Cvetković, a potpredsjednik Vlatko Maček. Sporazumom Cvetković-Maček je stvorena Banovina Hrvatska 26. kolovoza 1939. godine.