Prijeđi na sadržaj

Povijest Roma

Izvor: Wikipedija
Selidbe Roma preko Bliskog istoka i sjeverne Afrike u Europu.

Romi su nomadski narod indoarijskog podrijetla, čiji su korijeni u sjeverozapadnom dijelu indijskog potkontinenta.[1][2][3] Vjeruje se da su ovo područje napustili između 6. i 11. stoljeća, prvo su se naselili na Bliskom istoku, a zatim u Europi, Turskoj, Sjevernoj Africi i Iranu.[4] U Sjevernu Ameriku stigli su krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Genetička istraživanja pokazuju da većina Roma pripada muškoj haplogrupi H i ženskoj haplogrupi M, koje su česte u južnoj i središnjoj Aziji. Njihovo ime, „Rom”, znači „čovjek”.

Selidbe Roma počele su iz Indije, preko današnjeg Afganistana, Irana i Turske, da bi se naselili u Europi preko Jugoistočne Europe i Gibraltara. Teorije o njihovom iseljavanju uključuju bijeg od ratova ili posljedice ropstva u muslimanskim zemljama.

Prvi Svjetski kongres Roma održan je 1971. godine u Londonu, kada je usvojena romska zastava i himna Đelem, đelem. Zastava simbolizira nebo i zemlju, a čakra u sredini predstavlja nomadski život i podrijetlo iz Indije. Svjetski dan Roma obilježava se 8. travnja.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kenrick, Donald. 2007. Historical Dictionary of the Gypsies (Romanies) (2. izd.). Scarecrow Press. Str. xxxvii-xxxviii.
  2. Origin of the Romani People Pinned Down livescience.com Preuzeto 29. ožujka 2025.
  3. Kenrick, Donald. 2007. Historical Dictionary of the Gypsies (Romanies) (2. izd.). Scarecrow Press. Str. 189.
  4. Kenrick, Donald 2007. Historical Dictionary of the Gypsies (Romanies) (2. izd.). Scarecrow Press. Str. 126.