Prijeđi na sadržaj

Pravo prve noći

Izvor: Wikipedija

Pravo prve noći (latinski: Ius primae noctis) ili pravo prve bračne noći bilo je navodno srednjovjekovno pravo europskog feudalca da spava s nevjestama svojih podanika prve noći poslije njihova vjenčanja. Pravo je čest motiv u usmenim predajama i književnosti, no njegovo postojanje nikada nije potvrđeno pouzdanim izvorima.[1] Encyclopædia Britannica navodi da se sličan običaj provodio u »nekim primitivnim društvima«, no da ne postoje izravni dokazi za isto u Europi.[2]

Na području pohoda Osmanskog Carstva prisutne su narodne predaje u kojima je to pravo polagao beg, aga, paša ili neki drugi turski gospodar.[3] Enciklopedije navode da je legenda o ovome pravu vjerojatno »iskrivljena predaja« zasnovana na daćama ili drugim porezima koji su kmetovima nametani u svezi s njihovim brakovima.[1][2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 ius primae noctis. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 24. lipnja 2025.
  2. 1 2 Droit du seigneur | Medieval Europe, Feudalism & Monarchy. Britannica. Pristupljeno 24. lipnja 2025.
  3. Dragić, Marko. 2011. Harač i drugi zločini u Mažuranićevom spjevu "Smrt Smail-age Čengića" i u suvremenom narodnome pripovijedanju. Zbornik Ivan Mažuranić (1814-1890) i Crna Gora