Pravopis crnogorskoga jezika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Pravopis crnogorskoga jeziika zasnovan je na sljedećim normama:

  • Pravopis poštuje normu: Piši kao što zboriš, a čitaj kako je napisano;

Službeni status[uredi VE | uredi]

Pravopis crnogorskog jezika i pravopisni rječnik usvojen je službenom odlukom Vlade Crne Gore (Ministarstva prosvjete) 10. srpnja 2009. godine [1] [2].

Opće napomene[uredi VE | uredi]

Unutar suvremenog crnogorskog jezika mogu se izdvojiti tri sloja:

1. općeštokavski jezični sloj;

2. općecrnogorski jezični sloj;

3. dijalektne jezične osobine.

Pravopisi koji su decenijama bili u uporabi u Crnoj Gori nisu uvažavali crnogorske jezične osobine.

Praksa je pokazala da je i pored nametnutih za Crnogorce atipičnih oblika u službenoj komunikaciji, u stvarnosti "ortopeja ipak pobijedila ortografihju" (Pravopis crnogorskoga jezika, str. 5).

Zbog toga su svi preživjeli oblici crnogorskoga ijekavskoga jotovanja kodificirani kao obavezni.

Crnogorska (i)jekavica[uredi VE | uredi]

U crnogorskom jeziku normirativan je samo (i)jekavski izgovor. Nekadašnji slogovi koji su se bilježili grafemom jat (i) ukoliko su bili kratki zamijenjeni su sa je a dugi slogovi sa ije [[[crnogorski|citat izvorno, na crnogorskom]]]:

"Ili, drukčije rečeno, crnogorsko se ije javlja u položajima đe se u ikavskome izgovoru upotrebljava dugo i, a u ekavskom dugo e (na primjer: vrijeme - vrime - vreme); a crnogorsko je se javlja na mjestima ikavskog kratkog i ekavskog kratkog e (na primjer: pjesma - pisma - pesma)".

Postoje izuzeci koji su u Pravopisu crnogorskoga jezika kategorijalno objašnjeni.

Fonemi Đ i Ć[uredi VE | uredi]

U crnogorskome jeziku su, uz regresivne (nejotovane) sekvence tje i dje prisutne i progresivne (jotovane) skupine će/cje i đe - takve jotovane skupine se u crnogorskoj književnosti, gotovo bez alternative, upotrebljavanju od 1920-ih do sadašnjice.

Norme su standardizirane u dubletima - jotovanim i nejotovanim oblicima.Primjeri:

  • đe, đed, đedovina, prađed, đeca, viđelo,viđelica, neviđelica, neđelja, poneđeljak, śeđeti, stiđeti se, ovđe/ođe, onđe, igđe, niđe/nigđe, đetinjast, đetinjiti, đever, đevojka, zađevojčiti se, đeljati...
  • gdje, djed, djedovina, pradjed, djeca, vidjelo, vidjelica, itd.
  • ćerati, ćeranje, poćera, poćernica, doćerati, lećeti, polećeti, vrćeti, ulečeti, zavrćeti, pođuteći, lipćeti, ćepanica, ćepalo, ćevanica, ćedilo.
  • tjerati, tjeranje, potjera, potjernica, dotjerati, letjeti, itd.

Fonemi Ś i Ź[uredi VE | uredi]

Fonemi Ś i Ź su glavno razlikovno obilježje crnogorskog jezika od ostala tri štokavska standardna jezika - hrvatskog, srpskog i bosanskog.

Norme su standardizirane u dubletima - jotovanim i nejotovanim. Primjeri:

  • śutra, śever, śeme, ośetiti, śediti, śekirati, śerav, pośekotina
  • sjutra, sjever, sjeme, osjetiti, sjediti, sjekirati, sjerav, posjekotina
  • iźutra, źenica, iźede, źapiti, iźelica
  • izjutra, zjenica, izjede, zjapiti, izjelica.

Druge norme[uredi VE | uredi]

Pravopis crnogorskoga jezika uvažio je svu dosadašnju crnogorsku jezičnu praksu i pravopisnu tradiciju i usvojio samo najnužnije inovacije.

Kako bi olakšali njegovu uporabu, autori Pravopisa crnogorskoga jezika su se držali rješenja iz Pravopisa srpskohrvatskoga književnoga jezika (Matica srpska / Matica hrvatska, Beograd / Zagreb, 1960.). Objasnili su da "nije promijenjeno ništa što se nije moralo mijenjati". Također su uzeta najbolja rješenja iz drugih pravopisa (Pravopisa hrvatskoga jezika, Pravopisa bosanskog jezika i Pravopisa srpskoga jezika).

Izvori[uredi VE | uredi]