Prediliri

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Prediliri Osim klasičnih ilirskih plemena koja su bila više ili manje poznata u antičko doba rimskih osvajanja od istočnog Jadrana do Panonije, postoje i oskudni zapisi o nekim ranijim plemenima koja u rimsko doba više nisu postojala duž istočnog Jadrana. Ova rana praplemena su po imenu najstariji poznati stanovnici na današnjem hrvatskom ozemlju.


Pokazatelji Predilira[uredi VE | uredi]

Za ranije postojanje drugih plemena Predilira na današnjem hrvatskom ozemlju u brončano doba II. tisućljeća pr.Kr. i Prailira u rano željezno doba do 4. stoljeća pr.Kr., postoji bar pet različitih i nezavisnih pokazatelja:

  • Najraniji starogrčki moreplovci do polovice I. tisućljeća pr.Kr. su duž istočnog Jadrana upoznali po imenu barem desetak raznih prapovijesnih i ranoantičkih plemena, koja potom tu više nisu živjela u klasično doba rimskih osvajanja i to su jedini izravni i poimenični podatci za ta praplemena kod nas. Iskustva tih prvih moreplovaca su potom prikupili grčki putopisci u obliku pomorskih peljara za kasnije grčke trgovce na Jadranu, a najpoznatiji među njima s najviše navoda o našim praplemenima su Skylax Karyadenos (tzv. Pseudo-Scylax: "Periplous", god. 338.- 335. pr.Kr.) i Theopompos (oko god. 380. pr.Kr.).
  • Kasnije u klasično doba, Rimljani tek iz usmene predaje osvojenih ilirskih plemena daju nejasne i oskudne indicije o nekim ranijim prastanovnicima npr. u Istri i Dalmaciji.
  • Po obilnim i specifičnim arheonalazima, Alojz Benac i Borivoj Čović su za dinarsko ozemlje prije klasičnih Ilira iz antičkog doba rekonstruirali još dvije ranije kulturne faze: prapovijesni Prailiri iz ranoga željeznog doba i prethistorijski Prediliri još iz brončanog doba.
  • Potom su u novije doba, poredbenom filološkom analizom etimologije arhaizama iz novih rječnika bodulskog cakavizma na istočnojadranskoj obali i otocima još nađeni mogući jezični pokazatelji u istom smislu. Uz jasan predslavensko-neromanski leksički substrat koji obuhvaća 10-17% cakavizma, u pripadnim rječnicima se još zapaža i manji najraniji temeljni predsloj neindoeuropskih relikata koji obuhvaća po 1%-6% tih rječnika, a pripadne riječi su uglavnom bliske izoliranom etrurskomu i baskijskom jeziku, pa su vjerojatno očuvane iz najranije asimilirane baštine tih predilirskih plemena.
  • Najnoviji pokazatelj u istom smjeru su i moderne biogenetske analize. Njima je kod Hrvata nađen najmlađi (srednjovjekovni ?) prosloj doseljenog slavenskog haplotipa R1a (Eu19) koji obuhvaća oko 1/4 Hrvata (23-29%) i na sjeverozapadu oko Kvarnera preko 1/3 uzoraka. Uz njega je najveći i dominantni genski substrat domaćega dinarskog haplotipa I1b (Eu7) u polovici Hrvata (45-48%) i na južnim otocima do 3/4 uzoraka, koji je kod nas većinom povezan s antičkim Ilirima. Uz ta dva glavna tipa su osobito na Kvarneru, s manjim udjelom nađeni i drugi reliktni genski tipovi koji upućuju na moguće postojanje kod nas ranijih neilirskih i predilirskih populacija.

Istarski Prailiri[uredi VE | uredi]

Iliri

U Istri se prije klasičnih Histra spominju dva ranoantička praplemena, koja su potvrđena i u kasnijim rimskim zapisima:

  • Rundicti su živjeli u sjevernoj Istri oko Ćićarije,
  • Fecusses su zabilježeni negdje iz unutrašnjosti srednje Istre.

Kvarnerski Prediliri[uredi VE | uredi]

Na istočnom Kvarneru prije klasičnih Liburna, oko Vinodola i sjevernog Velebita rani grčki moreplovci i potom Rimljani spominju kao nastarije prapleme Hythmites (Hythmithoi). Njihovi mogući jezični tragovi vidljivi su i u arhajskom govoru "Gan-Veyan" kod staraca iz nutarnjih brdskih sela na otoku Krku, u čijem rječniku je dosad nazočno do 6% reliktnih neindoeuropskih riječi koje su većinom bliske i poneke identične s predromanskim riječima iz etrurskoga i baskijskog jezika. Uz te jezične indicije, za Hythmete je donekle poznat i društveni ustroj koji je bio sličan kasnijim Liburnima (dekapolija), pa je ovo prapleme kod nas dosad razmjerno najbolje poznato i najsigurnije potvrđeno.

Dalmatinski Prailiri[uredi VE | uredi]

Dalje na jugoistoku za primorsku obalu Dalmacije, prvi starogrčki moreplovci spominju najranija praplemena pod heleniziranim imenima kao Bullini, Hylaei, Mannii, Ismenoi i neki drugi prije doselidbe klasičnih Dalmata u 4. stoljeću. Osim golih imena i približnog smještaja negdje oko srednje Dalmacije, drugi podatci o njima dosad nisu poznati. Nakon doselidbe ratobornih Dalmata iz dinarskog zaleđa, ova su plemena nestala, bilo da su uništena ili asimilirana među obalne Dalmate.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Skylax Kariadenos (Pseudo-Scylax): Periplous, 338-335 pr.Kr.
  • B. Čović: Od Butmira do Ilira. Veselin Masleša, Sarajevo 1976.
  • A. Benac: Prediliri, Protoiliri, Prailiri (neki novi aspekti). Balcanica 8, Beograd 1977.
  • M. Guštin, D. Božič, L. Bakarić: Kelti i njihovi suvremenici na tlu Jugoslavije. Narodni muzej Ljubljana i arheološki muzej Zagreb, 1984.
  • M. Yoshamya: Gan-Veyan (rječnik, gramatika, kultura i genom Neoliburna). Znanstveno društvo za proučavanje podrijetla Hrvata, 2. izdanje, Zagreb 2005.