Predložak:Dijalekti čakavskoga narječja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Podjele čakavskoga narječja na dijalekte
Božidar Finka i Milan Moguš (1981.)[1] Willem Vermeer (1982.)[2] Dalibor Brozović (1988.)[3] Josip Lisac (2009.)[4] Iva Lukežić (2012.)[5]

Kriteriji podjele:

  1. upotreba zamjenice ča odnosno ca ili samo zač odnosno zac
  2. čakavska akcentuacija koja se ogleda u:
    1. troakcenatskom sustavu i/ili
    2. starom mjestu akcenta i/ili
    3. starom akcenatskom inventaru pri pomaku siline;
  3. čakavski refleksi ě za koje je karakterističan:
    1. ikavsko-ekavski odnos po pravilu,
    2. dosljedna poraba ekavizama, ikavizama ili jekavizama;
  4. čakavski izgovor fonema (ť);
  5. prijelaz ę u a iza j, č, z;
  6. uporaba oblika bin, biš — bimo, bite pri tvorbi kondicionala;
  7. prijelaz ď u j;
  8. izostanak afrikate d͡ʒ

  • Govori koji zadovoljavaju sve
    kriterije ili ne zadovoljaju samo kriterij 1.
  • Govori koji djelomično zadovoljavaju kriterij 1.,
    zadovoljavaju kriterij 2. i barem jedan od
    kriterija 4., 5. ili 6.
  • Govori s nekom od navedenih čakavskih osobina
    koji ne zadovoljaju ili djelomično
    zadovoljavaju kriterije prve dvije skupine govora

Napomena: Cilj podjele bio je
dokazivanje pripadnosti govora čakavskom narječju.[1]

Kriterij podjele:
akcentuacija

  • sjeverozapadni čakavski
    • istarski
      • sjevernoistarski
      • srednjeistarski
    • neistarski
      • kastavski
      • creski
      • novljanski
  • srednjočakavski
  • jugoistočni čakavski

Napomena: Willem Vermeer koristi
terminologiju na engleskom jeziku.[2]

Kriterij podjele:
refleksi jata

  • buzetski ili gornjomiranski
  • jugozapadni istarski
  • sjevernočakavski
  • srednječakavski
  • južnočakavski
  • lastovski

Kriteriji podjele:
akcentuacija i konsonantizam

  • buzetski
  • jugozapadni istarski
  • sjevernočakavski
  • srednjočakavski
  • južnočakavski
  • lastovska oaza

Napomena: Podjela uvelike
odgovara podjeli Dalibora Brozovića.[4][3]

Kriteriji podjele:
akcentuacija i refleksi jata

  • sjevernočakavski
    • buzetski
    • ekavski
    • ikavski
    • ikavsko-ekavski
  • srednjočakavski ikavsko-ekavski
  • južnočakavski ikavski
  • jugozapadni istarski
  1. 1,0 1,1 Božidar Finka, Milan Moguš, Karta čakavskog narječja, Hrvatski dijalektološki zbornik 1981., 5., str. 49.-58.
  2. 2,0 2,1 [1] Willem Vermeer: On the principal sources for the study of Čakavian dialects with neocircumflex in adjectives and e­presents, Studies in Slavic and General Linguistics 2, 1982., 279.-340. (ispravljeno izdanje iz 2009.)
  3. 3,0 3,1 Dalibor Brozović, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
  4. 4,0 4,1 Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija, 2. Čakavsko narječje, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2009.
  5. Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.