Koordinate: 44°48′12″N 14°58′56″E / 44.803228°N 14.982111°E / 44.803228; 14.982111

Premužićeva staza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Škrape pored staze.
Početak staze.
Rossijevo sklonište.

Premužićeva staza je pješački, planinarski put koji prolazi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita. Staza je dugačka 57 km, a prvih 16 km (8-9 sati hoda) prolazi područjem NP Sjeverni Velebit. Uobičajeni smjer kretanja je sa sjevera, od Planinarskog doma Zavižan (1594 m), preko prijevoja Veliki Alan (1412 m) do Oštarijskih vrata (927 m). U knjizi Željka Poljaka „50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj“ jedino je Premužićeva staza dobila najvišu ocjenu.[1]

Izgradnja staze[uredi | uredi kôd]

Zasluga je organizatora, reformatora i osuvremenitelja hrvatskog planinarstva Ivana Krajača što je ing. Ante Premužić na Velebitu uspio trasirati ovaj turistički put.[2]

Staza je izgrađena u samo četiri godine, od 1930. do 1933., a zbog kvalitete gradnje i uklopljenosti u prirodni okoliš ova staza predstavlja biser graditeljstva pješačkih puteva u Hrvatskoj.[3] Nazvana je po šumarskom inženjeru Anti Premužiću (1889.1979.) koji je u to vrijeme bio građevinski referent u Direkciji šuma u Sušaku: on ju je projektirao, organizirao izgradnju i sudjelovao u njoj. Radove su izvodili brojni radnici iz podvelebitskih sela. Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika.

Nije građena pomoću betona, cementa i suvremenih strojeva, već je primijenjena tehnika suhozidne gradnje koju su s koljena na koljeno prenosili stanovnici velebitskog podgorja. Zidanim serpentinama, podzidima, polutunelima i mostićima prolazi kroz najdivljiji i najnedostupniji velebitski krš. Trasirana je tako da nema velikih uspona, a visinska razlika između najviše i najniže točke u cijeloj njezinoj dužini je ukupno 700 m - najviša točka je na 1620 m u NP Sjeverni Velebit, a najniža od 920 m je na samom njezinom kraju, na Baškim Oštarijama koje pripadaju PP Velebit. Prosječni nagib je 10%, najveći je 20%, a prosječna širina staze je 1,2 m.[4]

Prelazak staze[uredi | uredi kôd]

Rossijevo sklonište.

Staza je odlično obilježena i ugodna za pješačenje, a kako nema velikih uspona njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje. Ipak, valja imati na umu da je to planinarska staza i da na njen obilazak svakako valja polaziti uz odgovarajuću pripremu, opremu i opskrbu (pojedine dionice traju i po šest sati hoda). Cijela staza obično se prolazi u tri dana. Djelatnici Nacionalnog parka Sjeverni Velebit su postavljenjem poučnih tabli dio Premužićeve staze koja prolazi kroz NP Sjeverni Velebit pretvorili i u poučnu stazu.[5] Svakih 700 m do 1 km nalaze se panoi na kojima se može saznati različite informacije o ovom kraju, samoj stazi, flori i fauni oko staze, uz informaciju gdje se nalazite.[6]

Staza prolazi pokraj nekih vrhova Velebita kao što su: Veliki Zavižan (1676 m), Gromovača (1676 m), Vratarski kuk, Crikvena (1641 m), Goli vrh, Zečjak (1622 m), Visibaba, Šatorina (1624 m), Budakovo brdo, Bačić kuk (1304 m), Kiza (1214 m) i njome se na najbolji način upoznaje s ljepotama i značajkama Velebita. S planinskih vrhunaca pruža se prekrasan pogled na Jadransko more i otoke Pag, Rab, Goli, Prvić i Krk, te na ličko zaleđe s kontinentalne strane.

Na sjeveru prolazi područjem NP Sjeverni Velebit (do odvojka za Štokić Dulibu). Iza Rossijeva skloništa ulazi i u strogi rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, koji, osim brojnih botaničkih i geoloških fenomena, obuhvaća i najpoznatije speleološke lokacije na Velebitu: Lukinu jamu, s 1421 m dubine 16. najdublju na svijetu i Slovačku jamu s 1320 m dubine 21. najdublju na svijetu. Nije dopušteno skretanje sa staze na Hajdučke i Rožanske kukove, jer prema članku 10. Zakona o zaštiti prirode u području strogog rezervata nije dopušteno nikakvo ljudsko djelovanje, izuzev znanstvenih istraživanja za koja je potrebno ishoditi dopuštenje od nadležne javne ustanove i/ili Ministarstva.[7] Da bi se otežao pristup tim dijelovima, markacije koje vode prema kukovima su pred nekoliko godina prebojane sivom bojom.

Kolona planinara na Premužićevoj stazi.

Prilikom prolaska staze mogu se koristiti sljedeći planinarski objekti:

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Premužićeva staza 2009. godine u cijeloj je svojoj dužini i službeno zaštićena kao kulturno dobro od nacionalnog značaja.[4][9]

Premužićeva staza
Magnify-clip.png
Premužićeva staza

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Poljak, Željko, 50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-0-61520-5
  2. Park prirode VelebitInačica izvorne stranice arhivirana 19. prosinca 2013. Ivan Krajač
  3. web stranice Parka prirode VelebitInačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2008.(3. ožujka 2011.)
  4. a b Podatci o stazi na stranici "NP Sjeverni Velebit", www.np-sjeverni-velebit.hr (pristupljeno 2. studenoga 2015.)
  5. web stranice Ličko-senjske županijeInačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2011. (3. ožujka 2010.)
  6. Poučne table na Premužićevoj stazi, web stranica Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, www.np-sjeverni-velebit.hr
  7. Zakon o zaštiti prirode (3. ožujka 2011.)
  8. Hrvatski planinarski savez, Planinarsko sklonište Skorpovac pristupljeno 20. rujna 2013.
  9. Registar kulturnih dobara Republike HrvatskeInačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2018., Ministarstvo kulture Republike Hrvatske (Z-4203); Pristupljeno 11. siječnja 2019.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Premužićeva staza


Cro semicolon plain.svg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (http://www.min-kulture.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.