Prijeđi na sadržaj

Prince Bira

Izvor: Wikipedija
Birabongse Bhanudej
Državljanstvo tajlandsko
Karijera u Formuli 1
Aktivne godine 1950.-1954.
Momčad(i) Enrico Platé, Gordini, Connaught, Maserati, Scuderia Milano
Utrke 19
Prvenstva 0
Pobjede 0
Podiji 0
Prvo startno mjesto 0
Bodovi u karijeri 8
Najbrži krugovi 0
Prva utrka VN Velike Britanije 1950.
Posljednja utrka VN Španjolske 1954.

Prince Bira ili punim imenom Prince Birabongse Bhanudej Bhanubandh (Bangkok, Siam, 15. srpnja 1914.London, Velika Britanija, 23. prosinca 1985.) je bio tajlandski vozač automobilističkih utrka, pilot, te član tajlandske dinastije Charki.

Uz pokroviteljstvo rođaka princa Chule, Bira je 1930-ih godina počeo voziti utrke i pokazao izniman talent. Na najjačim međunarodnim utrkama je nastupao u preslabim ili zastarjelim automobilima, ali u manjim je lokalnim utrkama, pogotovo u Engleskoj, briljirao. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, vratio se utrkama nastupajući za Connaught i Gordini, dok nije kupio privatni Maserati 250F kojim je na neprvenstvenoj utrci u Chimayu 1954. ostvario i zadnju pobjedu u karijeri.

U Formuli 1 je nastupao od 1950. do 1954., te osvojio ukupno osam bodova. Okušao se dva puta i na utrci 24 sata Le Mansa, 1939. s Raymondom Sommerom i 1954. s Peterom Collinsom, no oba puta nije završio utrku.[1]

Nakon povlačenja iz svijeta utrka preselio se u Tajland, ali pokušaji uspostave posla u domovini nisu bili uspješni, pa se vratio u Europu, gdje je živio u priličnoj opskurnosti, sve do fatalne odluke o polasku na vožnju metroom. Stariji gospodin azijskog porijekla stajao je na londonskoj stanici podzemne željeznice Baron’s Court dan prije Badnjaka 1985. Iznenada, uhvatio se za srce i srušio. Prolaznici su mu pokušali pomoći, ali bilo je prekasno. Scotland Yard izašao je na uviđaj i našao se pred problemom: muškarac nije kod sebe imao nikakve dokumente, tek jedno pismo na nekom azijskom jeziku. Poslali su to pismo na sveučilište na analizu, a ondje je utvrđeno da je jezik tajlandski, dok je pismo naslovljeno na stanovitog princa Biru.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Drivers: Prince Bira grandprix.com Pristupljeno 21. svibnja 2020.
  2. Albon i azijsko prokletstvo Telesport Objavljeno 23. kolovoza 2019. Pristupljeno 21. svibnja 2020.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]