Prometni sudar

Izvor: Wikipedija
Ostali nazivi su, prometna nezgoda, sudar automobila, cestovna nezgoda itd.

Prometni sudar događa se kada se vozilo sudari s drugim vozilom, pješakom, životinjama, krhotinama ceste ili drugim nepomičnim preprekama, poput drveta, stupa ili zgrade. Prometni sudari često rezultiraju ozljedama, invaliditetom, smrću i imovinskom štetom kao i financijskim troškovima kako društva tako i pojedinaca koji su uključeni.

Brojne činjenice doprinose riziku od sudara, uključujući dizajn vozila, brzinu rada, dizajn ceste, cestovno okruženje, vozačke sposobnosti, oštećenja zbog alkohola ili droga i ponašanje, posebno ometajući vožnju, prekoračenje brzine i ulične utrke.

Terminologija[uredi | uredi kôd]

Prometni sudari mogu se klasificirati prema općim tipovima. Vrste sudara uključuju čelo naprijed, odlazak na cestu, stražnji sudar, bočne sudare i prevrtanje.

Povijesno je u Sjedinjenim Državama upotreba izraza koji nisu "nezgode" kritizirana zbog zaustavljanja poboljšanja sigurnosti, utemeljenih na ideji da kultura krivice može obeshrabriti uključene strane da u potpunosti razotkriju činjenice i tako frustriraju pokušaje riješiti stvarne uzroke.[1]

Utjecaj na zdravlje[uredi | uredi kôd]

Osoba s vidljivim ogrebotinama od prometnog sudara.

Fizičko[uredi | uredi kôd]

Brojne tjelesne ozljede mogu biti posljedica tupih trauma sile uzrokovanih sudarom, u rasponu od modrica i udaraca do katastrofalnih fizičkih ozljeda (npr. Paralize) ili smrti.

Psihičko[uredi | uredi kôd]

Nakon sudara može doći do dugotrajne psihološke traume. Zbog tih bi problema oni koji su se sudarili ponovno uplašili voziti se. U nekim slučajevima psihološka trauma može utjecati na život pojedinca može uzrokovati poteškoće do posla, pohađanja škole ili obavljanja obiteljskih obaveza.

Epidemiologija[uredi | uredi kôd]

U 2004. godini 50 milijuna više je ozlijeđeno u sudarima motornih vozila. U 2013. u prometnim sudarima poginulo je između 1,25 milijuna i 1,4 milijuna ljudi,[2] u odnosu na 1,1 milijuna poginulih u 1990. Taj broj predstavlja oko 2,5% svih smrti. Otprilike 50 milijuna dodatnih ljudi ozlijeđeno je u prometnim sudarima, broj nepromijenjen u odnosu na 2004.[3]

Indija je zabilježila 105.000 prometnih slučajeva u godini, a slijedi Kina s preko 96.000 smrtnih slučajeva.[4] Zbog toga su sudari s motornim vozilima glavni uzrok ozljeda i smrti djece u dobi od 10 do 19 godina (260 000 djece umire godišnje, 10 milijuna je ozlijeđeno) i šesti vodeći uzrok smrti u Sjedinjenim Državama.[5] (2005. godine umrlo je 45.800, a povrijeđeno 2,4 milijuna). Samo u državi Teksas došlo je do ukupno 415.892 prometnih sudara, uključujući 3.005 smrtnih sudara u 2012. U Kanadi su uzrok 48% teških ozljeda.[6]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Fardier à vapeur Nicolasa-Josepha Cugnota navodno se srušio na zid 1771. godine.[7]
Sudar kamiona s kućom u Compstallu, Ujedinjeno Kraljevstvo (1914.)
Prometni sudar kod postaje 1952. godine.

Prva zabilježena smrt na cestama s motornim vozilom dogodila se 31. kolovoza 1869.[8] Irska znanstvenica Mary Ward umrla je kad je ispala iz parnog automobila svog rođaka koji je nju zgnječio.

Britanski inženjer za cestu J. J. Leeming usporedio je statistike o stopama smrtnosti u Velikoj Britaniji, za nesreće povezane s prijevozom prije i nakon uvođenja motornog vozila, za putovanja, uključujući one nekada vode, koje su sada izvršili motorna vozila: U razdoblju od 1863. do 1870. godine bilo je: 470 smrtnih slučajeva na milijun stanovnika (76 na željeznicama, 143 na cestama, 251 na vodi); za razdoblje 1891-1900 odgovarajuće brojke bile su: 348 (63, 107, 178); za razdoblje 1931. – 1938 .: 403 (22, 311, 70) i za godinu 1963: 325 (10, 278, 37). Leeming je zaključio da podaci pokazuju kako su "putničke nesreće možda čak bile i češće prije jednog stoljeća nego sada, barem za muškarce".

Britanski inženjer za cestu 1969. godine usporedio je okolnosti oko smrtnih slučajeva na cestama kako su zabilježene u raznim američkim državama prije širokog uvođenja ograničenja brzine od 55 km / h i zakona o vožnji u pijanom stanju.[9]

Uzeli su u obzir trideset čimbenika za koje se mislilo da mogu utjecati na stopu smrti. Među njima su uključena godišnja konzumacija vina, žestokih pića i slanih napitaka - uzima se pojedinačno - količina utrošena na održavanje cesta, minimalna temperatura, određene zakonske mjere kao što su količina potrošena na policiju, broj policije na 100.000 stanovnicima, program praćenja opasnih vozača, kvaliteta testiranja vozača i tako dalje. Trideset čimbenika konačno je smanjeno na šest eliminirajući one za koje je utvrđeno da imaju mali ili zanemariv učinak. Posljednjih šest:

  • (a) Postotak ukupne kilometraže državne autoceste koja je ruralna
  • (b) Povećanje postotka registracije motornih vozila
  • (c) Opseg pregleda motornih vozila
  • (d) Postotak autoceste pod državnom upravom koja je na površini
  • (e) Prosječna godišnja minimalna temperatura
  • (f) Prihod po glavi stanovnika

Smještaju ih prema silaznom redoslijedu. Ovih šest činilo je 70% odstupanja u tečaju.

Prvi incident samoupravnog vozila koji je rezultirao smrću pješaka dogodio se 18. ožujka 2018. u Arizoni.[10] Pješak je pješačio svojim biciklom izvan kolnika,[11] i umrla je u bolnici nakon što ju je udario automobil koji je upravljao sam od testiranja Uber.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Charles, Geoffrey. 11. ožujka 1969. Cars And Drivers Accident prevention instead of blame. The Times. The Times. Quoting from JJ Leeming in Accidents and their prevention: "Blame for accidents seems to me to be at best irrelevant and at worst actively harmful." ... "Much of the Leeming case is that by attributing blame and instituting proceedings against the motorist, the law virtually guarantees that none of the participants will be wholly truthful, so that the factors that really led to the accident are never discovered."
  2. World health statistics 2018: monitoring health for the SDGs, sustainable development goals (PDF). World Health Organization. 2018. ISBN 9789241565585
  3. World report on road traffic injury prevention (PDF). World Health Organization
  4. ´"Nearly 300 Indians die daily on roads, shows report". Business Standard. 17 August 2009.
  5. UN raises child accidents alarm. BBC News. 10. prosinca 2008. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
  6. Motor Vehicle Collisions Most Frequent Cause of Severe Injuries. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. studenoga 2006.
  7. However, the first known account of this crash dates to 1801.Le fardier de Cugnot. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2011.
  8. Mary Ward 1827-1869. King's County Chronicle. Offaly Historical & Archaeological Society. 2. rujna 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. veljače 2010. Pristupljeno 20. studenoga 2014.
  9. Leeming, J.J. 1969. Road Accidents: Prevent or Punish?. Cassell. ISBN 978-0-304-93213-9
  10. Self-Driving Uber Car Kills Pedestrian in Arizona, Where Robots Roam. The New York Times. 19. ožujka 2018. Pristupljeno 19. ožujka 2018.
  11. Self-driving Uber kills Arizona woman in first fatal crash involving pedestrian. The Guardian. 19. ožujka 2018. Pristupljeno 19. ožujka 2018.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Prometni sudar