Prozodija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Prozodija, proučavanje svih značajki jezika koje utječu na stvaranje ritma i akustičnih efekata.[1] U novije doba je uglavnom sinonim za versifikaciju.[2]

U antici se prozodija smatrala dijelom gramatike. Bavila se duljinom i karakteristikama slogova, i proučavala kako različite kombinacije dugih i kratkih slogova tvore metre, obrasce ritma u poeziji Stare Grčke i Rima.[1] U suvremeno doba se prozodija se bavi i mnogim drugim zvučnim karakteristikama jezika i pjesništva - stopama, rimom, ritmom, strofama - te je određuju kao sustavno proučavanje versifikacije.[3] Ezra Pound je njen predmet odredio kao "artikulaciju ukupnog zvuka pjesme".[1]

U lingvistici, prozodija se bavi naglascima i intonacijom u svakodnevnom govoru, te varijacijama u brzini i glasnoći govora.[3][2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Harvey S. Gross, Prosody, Encyclopædia Britannica, 14. srpnja 2017. (pristupljeno 26. svibnja 2018.)
  2. 2,0 2,1 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Prozodija (pristupljeno 26. svibnja 2018.)
  3. 3,0 3,1 Chris Baldick, Concise dictionary of literary terms, Oxford University Press, 2004., str. 207., ISBN 978-0-19-860883-7